Već prvi mehanizam “mešanja žanrova” ilustruje priča “Rouzvil” iz TV1.
“Rouzvil” startuje sa epistolama, prva u vidu isečka iz intervjua sa jednim profesorom koji kontemplira urbani fenomen napuštenih gradova; druga, ponuđena u vidu prologa, u vidu novinarskog izveštaja o skorašnjem fenomenu “čudne kiše” u obliku želatinoznih kuglica, povezujući taj konkretno fenomen sa nekim pređašnjim kad su sa kišom padale ribe i žabe.
Glavni narativni tok uvodi nas u pejzaž Rouzvila, i to preko prvog protagoniste, jedanaestogodišnjeg Meta, koji nas preko svojih razmišljanja posredno upoznaje sa još nekolicinom stanovnika Rouzvila. Nakon toga se uvode šerif i berberin, i njihova komunikacija produbljuje upoznavanja sa stanovništvom Rouzvila: potom se uvodi grobar, koji je isuviše pijan da primeti kako se krstača na jednom humku pomera. Već u idućoj sceni šerifa obaveštavaju da je telo nesretnog grobara pronađeno napola izjedeno, i tu se uvodi novi protagonista, vlasnica pansiona, koja kontemplira skorašnje pojavljivanje jednog zgodnog stranca koji je skoro po dolasku zaveo njenu kćer Mardžori: iako je pobegla sa rečenim strancem, Merdžori se ubrzo vratila, u visokoj groznici od koje je i preminula. Odmah po pronalasku grobarovog leša, ustala-iz-mrtvih-Mardžori se vraća u pansion i Tili zatiče Mardžori kako jede svoje sestre blizankinje.
(ovde sledi sekundarni narativni tok u italiku – kratki opis vanzemaljskih spora koje u neuništivoj opni putuju svemirom i padaju na Zemlju u obliku “čudne kiše”.)
Šerifu pristiže policijska pomoć iz Ričmonda, u liku detektiva Arona Brubeka, koji namerava da izvrši neka kriminalistička istraživanja oko nerazjačnjenih smrti. Slede autopsije i bizarni zaključci istih, a onda i provera groblja. Pominjani berberin Horas Bolton se također razboleva od groznice i priseća se svoje skorašnje transgresije; prošle nedelje je zatekao 14godišnju Gerti pri masturbaciji i ucenio je da se nađu u osami pored jezera. Tokom tih reminiscencija Horas neobjašnjivo umire a njegov leš kasnije zatiču sa još vidljivom erekcijom. Šerif i Brubek otkrivaju da su svi grobovi na groblju prazni, nalaze i Boltonov leš, dok u isto vreme zombifikovana Gerti posećuje svoju učiteljicu i daje joj na poklon otkunutu mačju glavu, pre no što je zubima rastrgne: pop Hart također kontmplira neke svoje skorašnje erotske transgresije, sve dok ga ne poseti zombifikovan žena o koju se ogrešio.
(sekundarni narativni tok nas ovde obaveštava kako su neke od pihtijastih kuglica sa sporama preživele sunčevu svetlost i aktivirale se na organskoj materiji leševa u grobovima.)
Ujutro šerif i ostatak ekipe otkrivaju dalje užase koje su po Rouzvilu za sobom ostavili leševi iz grobova; doktor ih onda upućuje na jezero, uveren da se neke od želatinoznih kuglica tamo preživele i da se u vodi razmnožavaju. Ekipa sa sobom nosi velike zalihe eksploziva, i uskoro u jezeru otkivaju ogromno čudovište sa pipcima. Shvataju da je čudovište osetljivo na sunčeve zrake, pa otud eksplozivom raznose branu, ne bi li ispraznili vodu iz jezera. Pri tom svi ginu. U tom momentu, celokupno stanovništvo Rouzvila je mrtvo. Priču zatvara upravo 11godišnji Met sa početka, koji autostopira na cesti van Rouzvila: kamiondžiji koji ga je pokupio Met značajno saopštava da će uskoro pasti kiša, a iz načina na koji to izgovara da se naslutiti kako je i on inficiran.
Svi SF elementi su ovde prisutni samo uslovno, to u sekundarnoj, italikom datom narativnoj liniji. Ukoliko bi se ti delovi i potpuno zanemarili pri čitanju (zajedno sa epistolama sa prologa), naracija apsolutno ništa ne bi time izgubila, pošto ovi dodaci ni na koji način ne utiču na motivaciju priče, niti na žanrovsku niti na onu psihološku, kad su protagonisti u pitanju.
E sad: ako se izbacivanjem tih 4 pasusa ništa ne gubi u narativnom smislu, šta se njihovim prisustvom dobilo? Pa eto, pasusi su dobro strateški pozicionirani, pogotovo prva dva na samom početku teksta – nude privid SF motivacije. Čak i meni je ova priča ostala u sećanju kao daleko više „esefična“, otud me Mićina klasifikacija isprva malo iznenadila, ali po ponovnom čitanju "Rouzvila", slažem se sa njom potpuno.
i da, još jedno bitno pitanje: da li je ovo bilo praćenje trendova, i kojih? Mislim da jeste, prva asocijacija pri čitanju je na film Invasion of the Body Snatchers, ali to samo zbog već pominjanih italik-pasusa: unutar glavnog narativa, asocijacije vuku na Kingov Pet Sematary.