Na žalost, nisam u stanju da podelim tvoje oduševljenje u mnogim kategorijama vezanim za film
Call me by your name...
Ja dozvoljavam da ekranizacija ne mora da robuje proznom predlošku i da je ona zapravo autonomni autorski uradak, ali uraditi to na način na koji je ovde urađeno (i u Arrivalu, recimo) je u najmanju ruku silovanje predloška nedokuvanim i očigledno inferiornijim režisersko-scenarističkim neshvatanjima poente. Ko je tu više kriv – dal’ Guadagnino ili Ivory – stvarno ne znam, ali obojica su svakako. A da se i latim napora da film procenjujem kao sasvim nezavisan, kao što bih to mogla da knjigu nisam čitala, i onda bi se tu štošta iznašlo da ga surva iz užeg izbora za bilo što najbolje…
Recimo samo da sam jako, jako razočarana filmom, kolega Ghoule.
