Pročitao sam Glas u noći.
Generalno, Hodžson mi je poprilično ispod kvaliteta Blekvuda, Makena, Ejkmana, Le Fanua...
Dao sam ocenu 3 ( od mogućih 5 ). Zbirku izvlače izvanredna priča Velika svinja, vrlo dobra Zviždava soba,
i dobre priče Kapija za čudovište i Eloi Eloi lama savahtani.
Iako prevashodno zbirka važi za ,,pomorski horor'' moram priznati da me tih sedam pomorskih priča u ovoj zbirci uopšte nisu oduševile. Sasvim razumem da su neke ideje i koncepti iz njih značajni za istorijat i proučavanje horora-ali upravo to, samo koncepti i ideje. Samo pripovedanje u ovim pričama mi je vrlo tanko, daleko, daleko od majstora horora. Vrlo svedeno i jednostavno, ne samo stilom , nego u nekoliko priča i zapleti i atmosfera počinju ličiti jedni na druge i nakon par priča već možeš znati
kako će se razvijati i sledeća priča.
Hodžson mi je mnogo bolji u pričama o detektivu/istraživaču paranormalnog Karnakiju ; tu pusti mašti na volju.
razigraniji je, opušteniji, mnogo više smisla i dubine je u tim pričama.
Vrlo rado bih čitao neku Hodžsonovu zbirku sa pričama o Karnakiju,
dok bih njegove pomorske priče iskreno preskočio.