Iskrena da budem, problem sa fantastikom je ovde još i ponajmanji: onaj glavni problem je više terminološke prirode, i proizilazi iz ehm... pa, recimo vrlo liberalnog korištenja termina "fantastika", i to primarno kao sinonima za autorsku imaginaciju, za predočavanje svega onog neverovatnog, neočekivanog, čak i pomalo apsurdnog... i znate već, sve u tom stilu pogodbenog sveta.
A nakon toga, stiže nas dodatna dilema koliko je ova vrst proze uopšte žanrovska, odnosno, da li je ona zaista žanrovski granična, ili je naprosto ko suza čist mainstream, glavnotokovska, proza književne matice.
U nedostatku boljeg i dubljeg poznavanja napora domaćih istraživača na ovom terenu, ja nemam izbora nego da ovde rečeni korpus za ove potrebe okrstim kao "društvenjačku ekstrapolaciju". Koliko god nam sad ostalo otvoreno pitanje da li taj korpus spada u SF ili ne, toliko po pitanju fantastike nam nema dileme: nema je niti mrve, bez obzira kako nam se prohte da taj termin koristimo.
Primera radi, roman koji dobro ilustruje korpus je The Man, Irvin Wallace, o prvom crnačkom predsedniku SAD. E sad, naravno da je te daleke 1964te ta premisa mogla svima (nama i njima) da izgleda do koske apsurdno, ta pretpostavka da će predsednik SADa postati upravo pripadnik rase koja nije smela da deli javni prevoz ili restorane sa belcima... ali proglasiti taj trenutačni apsurd - dakle, trenutačan zato jer je bio baziran isključivo na trenutačnoj političkoj volji, na trenutačnoj limitaciji društvenog i kulturnog momentuma - fantastikom, je... pa, veoma pogrešno samo po sebi, bez obzira upakovali mi to u nominalni prozni futurizam ili ne. Kao što danas to vrlo dobro znamo, zar ne?
Ali i pre ove naše današnje mudrosti - pre Obame u Beloj kući, na primer - svakako smo mogli da zaključimo kako sve te smele ekstrapolacije nisu i ne mogu biti nikakav vid fantastike.
A ako se ispostavi da za tu distinkciju manjka adekvatna terminologija - pa, onda je možda potrebno stvoriti istu. Jer pad aparthejda u ovoj zemlji, pad komunizma u toj, pad rasizma u Americi, pad sekularnog režima u Iranu - sve su to listom rezultati volatilnih društvenim promena koje su veoma stvarne i relativno lako predvidive, ma kako nam to drugačije izgledalo na nivou opšteg znanja.
No dobro, smatram da je ipak potrebno da sve ovo malko artikulisanije saopštim...