The Big Book of Science Fiction (ed Vandermeerov)

The Big Book of Science Fiction (ed Vandermeerov)

  • 19 Replies
  • 3889 Views
*

zakk

  • Očigledan slučaj RASTROJSTVA!
  • Administrator
  • Sr. Member
  • *****
  • 263
  • Nemojte
Re: The Big Book of Science Fiction (ed Vandermeerov)
« Reply #15 on: July 21, 2016, 09:36:18 AM »
Dradina i Venisa, sve matoro za ovu priču.

Ali:
http://www.darkotusevljakovic.com/knjige-2014/
Quote
na zamišljenom prvom mestu morao bi da stoji Džef Vandermer (do đavola sa pravilnom transkripcijom, kad jednom uđe u uvo kao –mer, ništa ga ne može pretvoriti u –mir) sa svojom izvrsnom trilogijom Annihilation – Authority – Acceptance (nedavno objedinjenoj kao Area X). Poduhvat kojeg se prihvatio delovao je istovremeno rizično i predodređeno za uspeh. Teško mi je da opišem knjigu a da ne pomenem seriju Lost, iako znamo kakve reakcije međ građanstvom izazivaju ta četiri slova. Možda je bolje da pomenem Džozefa Konrada, braću Strugacki, Balarda, M. Džona Harisona, i sve ove nove ’weird’ pisce. U svakom slučaju, velika i začudna avantura smeštena u i oko parčeta ovog našeg sveta koje se otuđilo od nas.

http://www.otooltvanji.com/top-10-2014-knjige-2/
Quote
Džef kako-god-mu-se-izgovaralo-prezime je sa Annihiliation, Authority i Acceptance (2014) smislio foru kako ispit položiti iz tri kolokvijuma. Radi posao kao književni poduhvat, nije loš kao marketinški trik, a sve zajedno ispada hvale vredan i, kad se sve sabere, uspešan projekat. Tri ne preterano duge knjige (ali ni sasvim kratke) objavljene iste godine, svaka do određene mere zaokružena celina, a sve skupa jedno novo iskustvo i knjiga za sebe (do te mere da sam zapazio kako su se drugari posle pročitane treće vraćali na Goodreads i dizali ocenu prvoj, a to me podseti da, eto, i ja to uradim; kad vam se takvo nešto poslednji put desilo, sa bilo čijim opusom?) Čovek se godinama nameće kao stručnjak za weird, o čemu je pisao vrlo zanimljivo, što je neminovno uticalo i na njegov rad. Uopšte je napredovao kao pisac, stvara nesvakidašnju atmosferu kad se začitate, na ivici magijskog rituala a dobrano sugestivan, kao neka blaga forma hipnoze (koja i sama figuriše u romanu, pa je tim luđe). Prilično je podigao lestvicu u žanru psihodelične proze, ali to znači da će nekome možda predstavljati nepremostivu prepreku. Jeste, podseća na ranog Balarda (možda čak i na kompletnu britansku ekipu nestašnih momaka šezdesetih okupljenu oko New Worlds), formalno liči na neke aspekte Losta, ali može da se pohvali prilično jedinstvenim poreklom vrsta (shvatate: dešava se na ostrvu, pa još bogatom šarenim i neobičnim biljnim i životinjskim svetom). Elem, plašio me je tu i tamo u prvoj knjizi, u drugoj me je direktno trgao dva puta tako da sam se oduzeo tamo dole nisko kod donjeg dela kičme, a u trećoj, iako se nije pretrgao od objašnjavanja, uspeo stvar da zaokruži tako da sve legne na mesto. Za mene nije bilo ambicioznije i uspešnije knjige 2014, mada je naredna ovde gotovo u svemu ravnopravan takmac.

i
http://www.screaming-planet.com/?p=673 (trenutno nešto krepalo pa ima keširano ovde)
Quote
To cap off the year in review, I must now turn to the finest novel of 2014. It is, in fact, a trio of novels, a.k.a. the much lauded series of Southern Reach short novels by Jeff Vandermeer.
Annihilation, the first one in the trilogy, came out without much fanfare, but word-of-mouth quickly spread – growing into a wave of hype. There were comparisons with Lost, in that there is a lot of mystery with very little explanation in the first book and vague promises of a meaningful resolution later down the line. I was weary of giving it a shot (partly because of the Lost thing, but also because for some reason I kept mixing up Vandermeer with Di Filippo, whose work I detest), but when I saw the page count, I thought – why not? – and a good thing I did. Annihilation was, indeed, captivating. The language was beautiful, and what should have felt like gimmicks (i.e. none of the protagonists have names, merely professions) flowed naturally within the story of the twelfth expedition to a weird roadside-picnickian region of unexplained weirdness called Area X by a team from the shadowy Southern Reach Authority that left me on tenterhooks for the second part of the story.
Authority delivered, and delivered hard. A look into the inner workings of the titular Southern Reach Authority from the point of view of its newly appointed director, dubbed Control (despite the fact that real names slowly start floating to the surface in this one), taking place after the twelfth expedition, very slowly uncovers both the inner workings of the organization, as well as some of the key people involved in the expeditions, both in the field, as well as in the not-too-cushy offices. We are given more, but not too much, retaining much of the mystery surrounding the phenomenon of Area X, but providing heaps of unsettling ambiance that actually left me feeling uneasy the way few actual horror stories manage to.
Acceptance is the final part of the trilogy, and after a lengthy wait, it delivered. There is another expedition into Area X, this time with enough context and background information to unravel the mystery, but by this point, the mystery of what Area X is and why it came to be is falling far behind the issue of how it is. The surreal grinds against the scientific, multiple points of view uncover the history of it all, and both the protagonists and the reader are led to the titular acceptance in a cathartic conclusion that left me thoroughly satisfied.
However, the series is not for everyone. It seems to really divide people in two camps, those enthralled and captivated by the eerie atmosphere, the gorgeous language, the sense of dislocation and the introspective philosophical ramblings, and others, either annoyed at the lack of an obvious “rational” explanation for Area X (there either is one or I’ve read far more into the words than Vandermeer ever put in there) or just bored and annoyed by the never-ending gush of inner monologue, doubts, fears and insecurities of the never too likable protagonists. For me, its mix hit just the perfect spot.

Mada me ništa od toga još uvek nije nateralo da uzmem, kao, dugačko mi :P

Nego me nervirate sa tim 'Vandermer je političan', ama ko ili šta pa nije? Asimov? Legvinova? Elison? Ognjanović? Kako da ne.
Šta vam to znači, za šta je bitno, književno, urednički?

*

Lidija

  • Administrator
  • Hero Member
  • *****
  • 1.222
Re: The Big Book of Science Fiction (ed Vandermeerov)
« Reply #16 on: July 21, 2016, 10:09:22 AM »
Pa dobro sad, ne znam koliko negativnih konotacija ta moja opaska isporučuje, verovatno više no što mi je namera… u principu mu ne predbacujem što je političar – free world i sve to – nego samo konstatujem da je za mene to ipak bitan reper, jer me tera da ga sagledavam i van-prozno, van-žanrovski, što sa većinom pisaca koje znam nije slučaj, bar ne u tolikoj meri.

E sad, ne bih ja tu povukla njegovo političarenje u rang sa sa Legvinovom, na primer, jer smatram da je kod nje to bilo iz više ideološke motivacije (kao i uopšte kod angažovane stare garde), dok je kod njega u pitanju striktno lični profit - opet ponavljam, to je moj dojam, nije nužno sakrosant, ali ne možeš da osporiš kako on spada u SJW blogere koji su više popularnosti namakli tim angažmanom negoli samom prozom. A to se sigurno nije moglo predbaciti staroj gardi, bar onoliko koliko ja mogu da procenim, jer ako išta, mnogi od njih su upravo te svoje angažmane plaćali tiražom (ne Legvinova, ali Spinrad, na primer).

I kao treće, čak i pre ovog poslednjeg incidenta sa Lavkraftovom bistom, ja stvarno smatram da takve SJW aktivnosti nisu dobre po duševno zdravlje fandoma, jer se stalno nekako kopa po prošlosti i sve nekako postaje podložno revaluaciji koja ponajmanje ima veze sa prozom… znači, sve nekako postaje politizovano, do mere da u taj vrtlog bivaju usisani i ljudi koji nemaju zle namere ali osećaju da moraju adekvatno odgovoriti na momentum, jer osećaju da je vrlo važno kako će se njihov stav percipirati od strane blogerskog sledbeništva i kako će se to odraziti na njihove tiraže a time i na novčanik… to je dosta prisutno zadnjih godina, vidiš to i sam, garant, i na fejsu i na blogovima. Lično pomalo zazirem od toga, pa se to reflektuje i na moj stav po pitanju Vandermera, iako ga svakako ne izdvajam od ostalih.

*

zakk

  • Očigledan slučaj RASTROJSTVA!
  • Administrator
  • Sr. Member
  • *****
  • 263
  • Nemojte
Re: The Big Book of Science Fiction (ed Vandermeerov)
« Reply #17 on: July 21, 2016, 10:52:50 AM »

E sad, ne bih ja tu povukla njegovo političarenje u rang sa sa Legvinovom, na primer, jer smatram da je kod nje to bilo iz više ideološke motivacije (kao i uopšte kod angažovane stare garde), dok je kod njega u pitanju striktno lični profit - opet ponavljam, to je moj dojam, nije nužno sakrosant, ali ne možeš da osporiš kako on spada u SJW blogere koji su više popularnosti namakli tim angažmanom negoli samom prozom. A to se sigurno nije moglo predbaciti staroj gardi, bar onoliko koliko ja mogu da procenim, jer ako išta, mnogi od njih su upravo te svoje angažmane plaćali tiražom (ne Legvinova, ali Spinrad, na primer).

Iskreno, ja nisam ispratio toliku tu kučeću™ frtutmu da bih toliko pregoreo od te priče, a naročito nemam pojma šta je Vandermer blogovao... Nekako mi Scalzi i Stross(?) tu iskočili jer njih kao pratim na tw, al i to mi onako, proleti :) ... Al recenzije za Annihilation valjda govore dovoljno i van te priče. Roman je ionako stariji...

Mislim da donekle idealizujemo good old staru gardu, ali da, njihovi ideološki sukobi deluju čistije, valjda što većinu stvari za koju se tad izborilo danas uzimamo prirodno kao takve...

Prodaja od cele te andrmolje teeeško da se išta poboljšala al to bi pre Najtflajer mogao znati? Možda je dobilo sve malo publiciteta, al prodaje...

I kao treće, čak i pre ovog poslednjeg incidenta sa Lavkraftovom bistom, ja stvarno smatram da takve SJW aktivnosti nisu dobre po duševno zdravlje fandoma, jer se stalno nekako kopa po prošlosti i sve nekako postaje podložno revaluaciji koja ponajmanje ima veze sa prozom… znači, sve nekako postaje politizovano, do mere da u taj vrtlog bivaju usisani i ljudi koji nemaju zle namere ali osećaju da moraju adekvatno odgovoriti na momentum, jer osećaju da je vrlo važno kako će se njihov stav percipirati od strane blogerskog sledbeništva i kako će se to odraziti na njihove tiraže a time i na novčanik… to je dosta prisutno zadnjih godina, vidiš to i sam, garant, i na fejsu i na blogovima.
Sa ovim se baš slažem, osim što bih se uzdržao od nagađanja oko tiraža i para...

*

Lidija

  • Administrator
  • Hero Member
  • *****
  • 1.222
Re: The Big Book of Science Fiction (ed Vandermeerov)
« Reply #18 on: July 21, 2016, 11:12:54 AM »
Pazi da nije bila samo kučeća frtutma, bilo je sličnih signala i pre, recimo, ako se sećaš one Valente / Fry frtutme. Recimo, razumem ja vrlo dobro borbu protiv seksizma, i sama ga osećam na svojoj koži verovatno jače nego Valente, ali brate, u svoj toj mojoj silnoj muci ljudi poput Stivena su mi vazda bili garant najmanji problem. Očigledno mi je tada bilo da se jure bilo kakvi minimizirani iskazi tipa tvitovanja, pa još onda budu i izvađeni iz konteksta, e da se samo imamo sa kime svađati, sve kao fol u neku borbu za više ciljeve…

I tako je to valjda sve i krenulo, taj moderni SJW fenomen u žanru – kad nema problema, ljudi ga izmisle, a nakon toga problem redovito i dođe. Otud i kučad.

No dobro, da ne bude kako svaljujem na Vandermera više no što ga spada, fer je priznati da pomalo generalizujem ovde po tom pitanju. A što se proze mu tiče, nisam mogla da dočitam, pa ne mogu da ulazim u diskusiju oko kvaliteta ove trilogije. Ali sećam se da je nekoliko rivjuista kojima verujem tvrdilo kako je to zapravo horor maskiran kao SF, tako da… nadam se nekim objektivnijim rivjuima ovde.  :)

*

nightflier

  • Newbie
  • *
  • 39
  • Always an even trade
Re: The Big Book of Science Fiction (ed Vandermeerov)
« Reply #19 on: July 22, 2016, 02:51:18 PM »
VanderMeer tandem su najveći političari u žanru... Ona i nije toliko loš urednik ali on je nesumnjivo mediocre pisac.

E, sa ovim ne mogu a da se ne saglasim. I to zdušno.