Bojim se da ne govorimo o istim stvarima, ili da ja ovo nedovoljno shvatam. Kad sam napisao ono što sam napisao, nisam imao na umu "intenzitet" fantastike. Želeo sam samo da kažem da ako u fantastičnom delu pronađem nešto što je "naivno" (u smislu da je nedovoljno u skladu sa naučnim, tehnološkim ili nekim drugim "mojim" poznavanjem te oblasti, ili je to naučno, tehnološko itd toliko banalizovano) da ugrožava moju suspenziju neverice, takvo delo nema mnogo šanse da mi se dopadne. To se dešava i kod pisaca kod kojih posumnjam da je nivo njihovog poimanja sveta, inteligencije ili nešto slično, takav da može da izazove sličnu stvar.
U dotičnom primeru, pretpostavljam da je berserkeru je zasmetalo "prepoznavanje" tamagučija, te je, stoga, njegova suspenzija neverice bila u velikom problemu - svet priče se zasnivao na za njega prebanalnim konstruktima da bi on u potpunosti mogao da uživa u njoj.
Meni je to sasvim razumljivo. I meni se tako nešto događa. Kad vidim da pisac, na primer, pogrešno koristi termine iz geologije, hidrotetnike, kako bih mogao da mu poverujem u nešto mnogo ozbiljnije, kao što je opisivanje ljudske psihe, na primer. Hoću da kažem, "suspenzija neverice" kod mene radi nezavisno od količine fantastike koja je u delu, t.j. prisutna je i u "realističnoj" književnosti.