Faber, Faber, samo Faber, Michel Faber nama treba…

Faber, Faber, samo Faber, Michel Faber nama treba…

  • 44 Replies
  • 14401 Views
*

Miodrag Milovanovic

  • Global Moderator
  • Hero Member
  • *****
  • 624
Re: Faber, Faber, samo Faber, Michel Faber nama treba…
« Reply #30 on: January 16, 2018, 10:01:16 AM »
Sad samo da odem negde preko da se dokopam The Book of Strange New Things...  :)

*

angel011

  • Sr. Member
  • ****
  • 299
Re: Faber, Faber, samo Faber, Michel Faber nama treba…
« Reply #31 on: April 01, 2018, 11:22:42 PM »
Hag-seed zahteva više motivacije no što trenutno imam...

Elem, da javim da sam pročitala Hag-seed, i da mi je baš fino leglo.

Ok, ja sam pristrasni dramaturg, pa Šekspir, pa pripremanje "Bure" (i to u zatvoru, sa robijašima kao glumcima), pa preklapanja sudbina likova romana sa sudbinama likova drame... Kao koncept, svakako nije novo, ali je izvedba vraški dobra. Ovo bi i na film moglo da se prenese, ili da se uradi kao mini-serija, i da ispadne jako dobro.

*

Miodrag Milovanovic

  • Global Moderator
  • Hero Member
  • *****
  • 624
Re: Faber, Faber, samo Faber, Michel Faber nama treba…
« Reply #32 on: July 03, 2018, 03:29:31 PM »
E, pa dokopao sam se. I to ne samo jedne, već dve knjige... prvo u Algoritmu u Zagrebu hrvatskog prevoda naslovljenog Knjiga neobičnih novotarija, a onda u Regensburgu originala The Book of Strange New Things.
https://shop.skolskaknjiga.hr/media/catalog/product/cache/1/image/1800x/040ec09b1e35df139433887a97daa66f/1/7/174223.jpg
https://bibliobeth.files.wordpress.com/2018/02/260207671.jpg
Pa, kao što je Lidija rekla pre par meseci, ovo je zaista jedna od onih knjiga koje prevazilaze granice žanra i dobrano zadiru u korpus matice književnosti, na način na koji to čine Leva ruka tame ili Solaris. Prosto je neverovatno da je ovakav roman prošao gotovo potpuno nezapaženo kod žanrovske publike, kao i kod kolega pisaca prilikom glasanja za Huga, odnosno Nebulu.
Jedino objašnjenje koje imam za to je da je žanrovska čitalačka publika u anglosaksonskom svetu danas verovatno krajnje neodgovarajaća ciljna publika za jedan ovakav roman i da je on izgleda mnogo bolje prošao kod nežanrovske publike nego u žanru.
Moja teorija je da o knjizi često negativne kritike govore mnogo više od pozitivnih kritika. Evo jedne od kolege pisca (naravno, pisca fantasy trilogija, kakvih je trenutno kod nas tušta i tma):

The Book of Strange New Things by Michel Faber
My rating: 1 of 5 stars
If you’ve ever read my reviews, you’ll notice that I tend to have strong opinions about books. I should put up a sign somewhere: “Not many 3-star reviews here, so be warned!” You’ll probably also have noticed that if I give a one-star review, it’s not necessarily because I absolutely despised reading every page of the book. More often than not, I give a one-star when I feel the author has betrayed a promise he gave to me.
Strong words? Maybe. But I’ve had months to think about this book after finishing it. So my review is not, as you might think, a spur-of-the-moment mad rant.
First, of all, this is a very literary sci-fi story. It’s not so much about events as it is about the effect of those events on people. Unlike some, I actually have a lot of tolerance for this kind of storytelling in genre fiction. So that’s not what I found annoying about this book.
I loved the first chapter. The writing is elegant, the characters believable, and the situation full of conflict and heart-break. I loved where I thought the book was going. And I loved how the author was creating tension subtly, but in a way that clearly seemed to suggest a turn toward the macabre and maybe even the thrilling.
But then, the book just ended. Yes, I know that literary fiction is more about the journey than the destination blah blah blah. It’s not that. It’s that the author set me up.
First of all, the entire story is encapsulated in the back cover blurb. There really is nothing more than what you read there. You know those movie trailers that show the best bits of the movie, so that when you see the movie, you’re like…meh? This is the same thing.
Even that wouldn’t be so bad. But here’s the thing. The author presents us with a completely unlikely situation: a Christian missionary (of the more liberal, bleeding heart variety) comes to a newly-discovered planet on the bill of a shady organization, and to his surprise, he finds the natives already amenable to Christianity. In fact, they thirst for his message more than he could have ever expected.
This is interesting, because it’s so unlike the history of Christian missions. So you’re automatically set up to think that something’s not right. Then, the aliens have no faces that our hero can recognize or discern, and their language is basically impossible to learn. But he seems to have little trouble in making them understand his sermons. He is often convinced that they understand exactly what he means.
That’s another set-up. We never really see into the psyche of the natives. Then, the main character is fabulously naive about his own experience of the world, as we find out (painfully) in his horrible interactions with his wife. Finally, we see more and more that although he thinks he understands the natives and their way of life, he really knows nothing at all.
Add to this a building sense of suspense in the writing style, and you’re led to expect that there will be some kind of revelation about the aliens: that they’re actually using him, or that they’re not really sincere Christians, or that the corporation that hired him has evil ulterior motives, or SOMETHING. No. Nothing happens.
By the end, I just got sick of it.
Plus, the author, though apparently the son of a minister, has a bad grasp on the believers’ mentality. As often happens in modern fiction, Christian belief is simplified to such a degree that it becomes an absurdity. The arguments about belief or lack thereof are so rudimentary that I found myself crying for a good chapter of Dostoyevsky. Honestly, if Christianity were actually like the hokey feel-good nonsense that this pastor dishes out, I’d run the other way.
That’s really the heart of the issue. Why do the aliens come to believe so completely in Christianity? I have no idea. Certainly it’s not the talents of our missionary main character. He’s so bland and annoying that the constant irritation that the other humans on the planet feel toward him is the only really authentic emotion in the book.
Ultimately, what began as a beautifully-written, character-driven story about love and loss turned into something that I wanted to throw against the wall. But I couldn’t, since I read the ebook version. Oh well.


Čuj, on vapi za Dostojevskim! Kakva budala!
Pročitao sam dosta kritika ovog romana, od pametnih i manje pametnih ljudi i upravo je različitost tumačenja ovog romana, po meni, njegova najveća vrlina!
Smatram da bi bilo krajnje glupo i neprimereno da govorim o svom viđenju romana, ili, ne daj Bože, tumačim šta je pisac hteo da kaže romanom. Mogu samo da ga najtoplije preporučim, na način na koji ga je Lidija meni preporučila, i poručim da će verovatno malo ko ostati ravnodušan posle čitanja.

*

Lidija

  • Administrator
  • Hero Member
  • *****
  • 1.222
Re: Faber, Faber, samo Faber, Michel Faber nama treba…
« Reply #33 on: July 04, 2018, 08:49:02 AM »
Da, da, to je bila berba 2014’te, po meni definitivno najjače žanrovske godine milenijuma: Atvudova završila Maddaddam, KSR objavio Šamana, Endi Vir Marsovca, Karen Joy Fowler objavila maestralni We Are All Completely Beside Ourselves, (BTW, to je također must-read štivo, sasvim u rangu ovog Faberovog romana, i stilski i idejno), Dejvid Mičel The Bone Clocks, Tom Sweterlitsc objavio odlični debi Tomorrow and Tomorrow… i svejedno mi je Faber izbio na vrh sa ovim romanom, kao najjačom žanrovskom knjigom ne samo te godine, nego verovatno i decenije.

E sad, i mene je šokiralo što sam iduću godinu naišla na posvemašnji muk kad su nominacije bile u pitanju… stvarno fascinantno. I mada je ovaj Kotarov prikaz jedan od negativnijih, bilo je dosta takvih slučajeva, da iz prikaza jasno vidiš da se rivjuista ne samo mimoišao sa ovom knjigom, nego je i uspeo da je potpuno ne shvati, potpuno pogrešno protumači… strašno. Nema ništa tužnije nego kad iz rivjua vidiš da je siromaj čovek očigledno pročitao sva slova u knjizi i uspeo da ostane skroz netaknut značenjem kojeg su slova trebala da mu prenesu… tuga.

Ali da ne bude sad kako nudim išta u odbranu Kotara i njemu sličnih omašitelja, smatram da treba priznati kako Faber nudi jednu vrlo specifičnu dimenziju u oba svoja romana – Under the Skin i ovome – koja može da bude pomalo zbunjujuća za prosečnog SFovca. I ne mislim sad to u smislu da tog ‘prosečnog žanrovca’ smatram iole inferiornim čitaocem, nego prosto, smatram ga za žanrovskog poklonika koji ima malko drugačije zanrovske prioritete negoli što ih Faber ima (ako ih uopste i ima). Naime, Faberu kao da nije baš toliko stalo da ostane unutar granica SFa ako mu sam storyline zahteva nešto drugo, i recimo da taj proverbijalni žanrovski poklonik to intuitivno oseća, i na to refleksno reaguje, često ne baš benevolentno. Na primer, u Under the Skin imamo taj famozni odnos Iserli i ovaca, a ovde imamo tuđinski način razmnožavanja… mislim, dete iz glave… Zeus i Atena? I naravno sad, nema indikacija da tu ima ikakve metaforičnosti, naprotiv, roman urigira da se motiv prihvati u striktno face value maniru, isto kao i onaj sa Iserli i ovcama, ali opet, nešto te kopka da razmišljam ima li tu ičeg više? A ta dilema koju to stvara u čitaoca, pa, to nije deo standardne SF konvencije, pa otud valjda i takve reakcije: fenomen je samo bačen na tebe, skoro pa uzgredno, i tu se nekako stalo i ostalo – na oba ta fenomena nije bilo daljeg narativnog referisanja, tako da je sve to ostalo kao nekakav krater u tkivu tvog horizonta očekivanja. Nekako ti je ostao dojam da su to stvari koje bi trebalo obraditi i razraditi i iscediti i razmotriti sa više strana, i imaš taj osećaj da SF to uglavnom i radi, da ga to uglavnom i zanima, i da nije baš najsrećniji što se taj motiv ostavlja tako maltene ornamentalno neiskorišten. Okej sad, ja lično i nemam takvu reakciju – bar ne na ovim konkretnim primerima – ali mislim da razumem one koji je imaju i koji zbog toga ovako i reaguju, i razumem da se na neki način osećaju namerno zbunjeni od strane autora, i donekle uskraćeni za nešto što smatraju da im pripada po tom famoznom nepisanom žanrovskom ugovoru. Ali ne, ne mislim da je to slučaj ovde sa Kotarom: mislim da on naprosto nije čovek za ovu vrst kompleksne proze, i greota je što to ne uviđa.

*

Miodrag Milovanovic

  • Global Moderator
  • Hero Member
  • *****
  • 624
Re: Faber, Faber, samo Faber, Michel Faber nama treba…
« Reply #34 on: July 04, 2018, 10:15:38 AM »
Nadam se da se sećaš da smo o tome razgovarali kada je bilo reči o Under the Skin i da su moje primedbe išle u tom pravcu. Ovde je to takođe prisutno u određenoj meri, ali je daleko bolje zakamuflirano i nepažljivijem SF čitaocu to neće ni upadati u oči. Samo oni bolje upućeni u korpus SF-a i ogrezli u njegovo čitanje primetiće da je Faberovo korišćenje legata SF-a suštinski neesefično.
Kao što si veoma dobro primetila, mnoge stvari vezane za sam svet Oasis-a, njegove žitelje, više deluju kao hotimično stvorene manifestacije, nekakav veštački "tematski park" (poput Bobanovog tematskog parka u Slobodanidi), nego kao precizno definisan "tuđinski svet". Nije to volfovski ili  vansovski kvazifentazi svet duboko osmišljen, a onda ostavljen u naznakama. Ne. Ovde mi se čini da Faber svesno kreira svet ostavljen u naznakama, a nerazrađen sa tehničkog stanovišta.  Nezarađen jer nije bitno da bude razrađen. I to blago sugeriše čitaocu na koju stranu da usmeri svoje čitanje.
Osnovni mod čitanja ovog dela ne bi trebalo da bude SF mod - nije to Vrabac ili Slučaj savesti, ili, ne daj Bože, Kantikulum..., mada naizgled liči na njih... Verovatno zato nema ni odziva SF čitalaštva i SF pisaca... Ja sam ipak mislio da bi bar SF pisci mogli da ovo razumeju...
Kao što ni osnovni mod čitanja Under the Skin nije SF mod.

*

Lidija

  • Administrator
  • Hero Member
  • *****
  • 1.222
Re: Faber, Faber, samo Faber, Michel Faber nama treba…
« Reply #35 on: July 04, 2018, 11:51:45 AM »
Kad kažeš  "Osnovni mod čitanja ovog dela ne bi trebalo da bude SF mod - nije to Vrabac ili Slučaj savesti, ili, ne daj Bože, Kantikulum..., mada naizgled liči na njih... Verovatno zato nema ni odziva SF čitalaštva i SF pisaca... Ja sam ipak mislio da bi bar SF pisci mogli da ovo razumeju..." tu imaš point što se tiče samog pristupa za, recimo, uživanje u prozi, ali ne baš i za pristup koji je možda potreban za SF nominacije.

Recimo, ja možda ne bih bila sasvim voljna da, kao eventualni žirac, forsiram roman kojem ipak nije stalo da se smatra žanrovskim. Ne znam zašto, ali po tom pitanju imam neku vrstu osećaja za fer-plej na svim stranama: kao prvo, stalo mi je da ispoštujem autorov izbor (to ono kad smo raspravljali o Balardu, jelda, i njegovoj unutrašnjoj potrebi da se distancira od fandoma, pa otud delimično i od nekih žanrovskih konvencija), a kao drugo, da ispoštujem i čitalački horizont očekivanja, jer nije svako baš voljan da gleda u pasulj je li ili nije li nešto očigledan žanr. A da ne govorim kako bi takvi eventualni žirački izbori za sobom potezali i muke elaboracije, i opet je onda tu prostor za konflikt oko definicija, i svega ostalog što se na njima bazira…  s te strane gledano, možda je jednostavnije prosto ignorisati takva dela u nominacijama. Ne da se sa tim slažem, nego samo konstatujem da je to validan izbor.

Za tu paralelu sa tematskim parkom iz Bobanove Slobodanide, u suštini glavna razlika leži u autorskom senzibilitetu i svetonazoru: Bobanu prirodno leži književni realizam, on instinktivno oseća potrebu da se zadrži unutar tog realizma i nema neku naročitu želju da barata sa bilo kakvim perceptivnim kulisama ili dilemama. U tom smislu, uvek sam smatrala da ima prirodan afinitet za SF, kao recimo Ćurćić; Faber baš i nema takav prirodan afinitet, njemu prijaju mistifikacije, mada ih on voli servirati suptilno, tako da bar u ova dva romana mi ne možemo da govorimo o direktnom ispadanju iz granica es-ef konvencionalnih zakonitosti, ali opet, ipak je očigledno da one nisu baš ni prioritet. Naprosto, za ovo što je želeo da kaže, Faber je ostao sasvim slučajno unutar zanrovskih okvira, a mogao je sa istom lakoćom i da iz njih ‘ispadne’, da tako kažem, kao Mičel, recimo. poenta je da mi osećamo da Faberu to zapravo nije važno, njemu je važniji worldbuilding kao panorama za pozadinu same naracije negoli kao svet koji bi trebalo istražiti, ispipati i vivisecirati, kako bi to SF preferisao.

Elem, smatram da je ovaj roman daleko više prepoznatljiv kao SF negoli Under the Skin; ovde mogu da (sebi  :) ) objasnim i odbranim taj stav bez većih problema, dok je za Under the Skin to ipak bio donekle problem. Ali fascinantna stvar je da ja intimno smatram da “Book” jeste SF, odnosno, smatram da SF teži da ga se upravo ovako piše, samo malo detaljnije i podrobnije angažovanog na worldbuildingu.

Po meni, ovaj roman predstavlja upravo standard onoga čemu SF teži kad se bavi temom Drugosti – nedecidiran i nedefinisan proces  (samo)spoznaje, a ne njen nekakav finalni, neoborivi zaključak. Kojeg, u principu, ne može ni biti, bar ne na način na koji ljudi poput Kotara to očekuju od romana.

U tom smislu, kad pročitaš We Are All Completely Beside Ourselves uvidećeš i zašto je taj roman isto tako standard kome SF kao žanr teži, iako taj roman u suštini nema čak ni klasični novum. Odnosno, ima ga (ili bar ga ja vidim), upravo oličenog u toj ekstrapolaciji Drugosti, ali za prepoznavanje tog novuma potrebno je da sam čitalac pristane na fakt da to ipak jeste novum, samo ne onakav kakvog je očekivao, makar zato jer kao koncept sigurno nije deo naše uobičajene, svakodnevne stvarnosti. Što, ako je suditi po Kotaru, nije baš svako u stanju da učini…

*

Miodrag Milovanovic

  • Global Moderator
  • Hero Member
  • *****
  • 624
Re: Faber, Faber, samo Faber, Michel Faber nama treba…
« Reply #36 on: July 04, 2018, 12:44:01 PM »
Potpuno se slažem sa ovim što si napisala. I ja sam imao isti utisak tokom čitanja romana. A i nakon toga.
I u meni su se nagomilale godine čitanja SF-a i ne mogu, a, u principu, i ne želim da se toga oslobodim. Mada povremeno te godine predstavljaju i teret. Voleo bih da mogu da dok čitam u glavi ne proračunavam koliko bi morala da iznosi evapotranspiracija na jednom ovakvom svetu. Nažalost, to je već nevoljan proces i mada znam da to ne treba da radim, radim.
Ali da se nadovežem na još jednu tvoju konstataciju koja me kopkala još dok sam čitao roman. Metaforičnost. Odnosno, njeno odsustvo. Faber konstantno tokom čitanja odbija čitaoca od bilo kakve metaforičnosti, koja bi se očekivala u čitalačkom modu koji nije prevashodno SF, a ovde je ne može i ne sme koristiti jer piše o "drugosti" koja ne može pojmiti metafore na način na koji ih primaju ljudi. I to je, po meni, možda najveća vrlina ovog romana. I najtragičniji ishod, jer ne pruža nikakvu utehu. Kad se uklone sve metafore, malo toga ostane da se čovek za to uhvati...
Zato su bolje fantasy trilogije... Zmajovi su mnogo manje opasne životinje...

*

Lidija

  • Administrator
  • Hero Member
  • *****
  • 1.222
Re: Faber, Faber, samo Faber, Michel Faber nama treba…
« Reply #37 on: July 04, 2018, 01:36:11 PM »
Voleo bih da mogu da dok čitam u glavi ne proračunavam koliko bi morala da iznosi evapotranspiracija na jednom ovakvom svetu. Nažalost, to je već nevoljan proces i mada znam da to ne treba da radim, radim.


Da, da, i SF to očekuje od tebe, SF upravo to zahteva, kod SFa je to sastavni deo doživljaja, i ako proza tu konceptualno podbaci, u suštini je onda podbacila kao žanrovska, kao SF proza, mada i dalje može da bude sasvim okej ili čak i odlična proza per se… to je ta famozna Ahilova peta.

A Faber upravo tu meandrira, da tako kažemo, jer on ipak ne podbacuje, u smislu da njegov worldbuilding nije ni najmanje faličan, nije ni najmanje hendikepiran na tom aspektu, ali to samo zato što Faber vrlo svesno izbegava da se decidirano izjasni. On to naprosto eskivira, I mada to meni ne umanjuje kompletan žanrovski utisak, svesna sam da bi zamerke Faberu po tom pitanju bile validne.

Da, ja smatram da kreator Oaze ima obavezu prema meni, obavezu da Oazu maksimalno temeljito istraži u moje ime. To je moj zahtev kao žanrovca, to je razlog zašto preferišem SF nad ostalim žanrovima, jer SF konvencije mi obezbeđuju upravo takav odnos autora i mene, do te mere intiman da je autor tu i neka vrst mog proksija u novumu kojeg mi nudi, pa smo otud i od starta nas dvoje vezani tim očekivanjem.

I da sad iskreno priznam, da Faber nije ovako dobar u čisto književnom smislu, da nije ovako straobalan wordsmith i filozof i psiholog i prvenstveno amabasador sopstvenog svetonazora i sopstvenog unutrašnjeg sveta koji je tako fascinantan – ja mu to ne bih oprostila, to njegovo meandriranje koje je u biti žanrovski iskorak. Mislim da bih se u tom slucaju prilično maliciozno okomila na ovu knjigu, samo da nije ovako savršeno napisana u svim ostalim aspektima sem žanrovskog.

ali svesna sam da je to kompromis koji ne bi trebalo podrazumevati kod svih ljubitelja SFa, mada hej, gubitak je samo njihov, nikako moj.  :)

*

dejan

  • Newbie
  • *
  • 24
Re: Faber, Faber, samo Faber, Michel Faber nama treba…
« Reply #38 on: September 13, 2018, 12:07:55 PM »
da se prijavim da sam pročitao 'knjigu neobičnih novotarija' i da su me slike oaze lovile sledećih par dana. no, da bih imao bilo kakav čvrst utisak morao bih još jednom da je pročitam, što ću, nadam se, uskoro i u raditi.
....barcode never lies
FLA

*

Lidija

  • Administrator
  • Hero Member
  • *****
  • 1.222
Re: Faber, Faber, samo Faber, Michel Faber nama treba…
« Reply #39 on: September 14, 2018, 12:03:01 PM »
Hm. Kad mi je Mića poslao link za taj prevod, molila sam ga da to ne čita, to prosto kao refleksna reakcija na naslov… eto, ‘novotarije’ kod mene imaju nekako ironičan, pežorativan prizvuk, i to je bilo dovoljno da me odbije od čitanja prevoda. Nadam se da ipak nije toliko loš koliko me moja predrasuda uverava…

*

dejan

  • Newbie
  • *
  • 24
Re: Faber, Faber, samo Faber, Michel Faber nama treba…
« Reply #40 on: September 17, 2018, 01:15:37 PM »
isto sam pomislio, ali prevod je ispao, po mom mišljenju, sasvim korektan (posle čitanja jednog poglavlja na orginalu)
....barcode never lies
FLA

*

Miodrag Milovanovic

  • Global Moderator
  • Hero Member
  • *****
  • 624
Re: Faber, Faber, samo Faber, Michel Faber nama treba…
« Reply #41 on: September 18, 2018, 10:43:02 AM »
Prevodila je ozbiljna žena, koja je već prevodila Fabera, a očito ima afinitet ka ovakvoj vrsti proze.
Naravno da je orginal original, ali ovo je sasvim korektno.

*

Berserker

  • Jr. Member
  • **
  • 68
Re: Faber, Faber, samo Faber, Michel Faber nama treba…
« Reply #42 on: September 18, 2018, 06:06:30 PM »
Potražio sam Fabera u e-izdanjima, ali od prevoda sam našao samo 199 stepenika i Ispod kože. Šta je još prevedeno kod nas (ili u Hrvata) i gde bih to mogao da nadjem?

*

Lidija

  • Administrator
  • Hero Member
  • *****
  • 1.222
Re: Faber, Faber, samo Faber, Michel Faber nama treba…
« Reply #43 on: September 19, 2018, 08:23:26 AM »
Da li pitaš šta još je prevedeno osim te dve koje navodiš i ove “Knjige neobičnih novotarija”?

Preveden je i njegov roman The Crimson Petal and the White, ali pošto je preveden kao Grimizne i bele latice, savetujem ti da ne čitaš to…   :P ;D


*

dejan

  • Newbie
  • *
  • 24
Re: Faber, Faber, samo Faber, Michel Faber nama treba…
« Reply #44 on: September 19, 2018, 03:09:40 PM »
crimson petal and the white je prevodila za narodnu knjigu m.živković i prevod je loš (ustanovljeno letimičnim pregledom u knjižari), bolje uzmi original. agorine prevode nisam još uvek pregledao (the hundred and ninety-nine steps, some rain must fall i under the skin)
....barcode never lies
FLA