Još jedan impresivan prvenac: Chris James,
The O.D.
The O.D. je pomalo neujednačen roman; s jedne strane ima neosporno impresivan i duboko promišljen worldbuilding ali s druge malko pati od klasične boljke prvenca – neispolirana zanatska izvedba, na momente didaktična u karakterizaciji, kako to već biva kad se zreli ljudi late pisanja u poznije životno doba.

Ali sve te mane se lako opraštaju pri čitanju, jer intrigantan sadržaj lako odnese šnjur.
James vrlo ozbiljno kontemplira anarhiju, a to je uvek dobrodošla fascinacija kojom su se bavili mnogi žanrovski teškaši prirasli nam srcu. A da fascinacija bude dublja, James nam je ne nudi u formatu daleke i/ili vanplanetarne budućnosti, nego u formatu ekstremno bliskog futurizma. Što je već smo po sebi skroz neizraubovan izazov.
Svi ozbiljni «misaoni eksperimenti» koji razmatraju anarhiju su generalno svesni činjenice da je reč o društvenom uređenju koje nema svoju istoriju u praksi, otud i jeste tako teško ponuditi plauzibilan worlbuilding u kom bi se to stanje stvari promenilo u skoroj nam budućnosti. A James se koristi modelom naizgled vrlo sličnim Eganovoj anarhiji iz romana Distress: tamo gde Egan nudi bio-inžinjeringom napravljeno veštačko ostrvo
Stateless, James nudi manje-više prirodno novo ostvo, stvoreno u potresu koji je odlomio rubni deo evropske kontinentalne ploče. I upravo je ta premisa odlična baza koja garantuje ne samo impresivan SF worldbuilding kakvog stvarno ne viđamo često, nego i velik deo uverljivosti samog zapleta, odnosno onog njegovog dela koji se bavi političkim i društvenim mahinacijama koje su usledile.
A sve je to startovao jedan ultra-bogataš, što je koncept koji u današnje Musk vreme svakako možemo lako da prihvatimo

: Forrest Vaalon, direktor (i praktično vlasnik, i osnivač) Instituta za Geofizičke Projekcije, 97mi na listi svetskih bilionera, zajedno sa svojom ženom Ruth, koja je inače preživela Holokaust, odlučio je da filantropski uloži svo svoje enormno bogatstvo u popravljanje tužnog stanja u kom se Zemlja nalazi.
Otud, Vaalon kreira plan u kom bi stotinjak dobrovoljaca moglo da ponudi validnu alternativu današnjem modelu progresa, a taj plan podrazumeva ponajpre novog aktera na političkoj sceni planete, novu državu sa novim društvenim uređenjem – anarhijom.
A pošto su kompjuterske projekcije Insituta precizno locirale koordinate na kojima bi se novo ostrvo trebalo da pojavi, Vaalonov odabranik Lonnie Pilot vodi te dobrovoljce na rečenu lokaciju u konvoju brodica, čija opskrba neodoljvo podseća na inventar kolonističke ekspedicije na drugu planetu, od zaliha plodne zemlje pa do sadnica.
I naravno, u skladu sa projekcijama, tektonski poremećaji izbacuju novo ostrvo na rečenoj lokaciji, sa Pilotovim brodicama nasukanim na površini, dok Vaalonove političke veze širom sveta (a pogotovo u Ujedinjenim Nacijama) ulažu znatne diplomatske napore da se ostrvo prizna kao samostalno i nezavisno, a Vaalonovi dobrovoljci kao legitimni državljani istog, to na otvoren užas Francuske i Engleske.
Taj deo zapleta je istinski impresivan, predočen uz duboko poznavanje zakona, i još dublju angažovanost po pitanju prokazivanja političkih teritorijalnih manipulacija. Sve u svemu, odlično promišljeno. Dodatne tačke interesovanja su tu svakako i zbog uloge infiltracije hrvatske masonerije,

što jeste nekakav bonus za čitaoce sa Balkana, iako ima tek privremen uticaj na glavni zaplet.
James se trudi (i uspeva) da bude optimističan, ali ojha! platforma njegovog angažmana je dovoljno radikalna da bude istinski uvredljiva za ceo društveni spektar, od leve pa do desne ultre. Što roman, naravno, čini izuzetno provokativnim i veoma intrigantnim modelom kakav se sve češće pojavljuje u ovakvoj angažovanijoj formi.