Ocena žanrovske pripadnosti priča iz devedesetih

Author Topic: Ocena žanrovske pripadnosti priča iz devedesetih  (Read 54663 times)

Aleksandar_B_Nedeljkovic

  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 1.072
Re: Ocena žanrovske pripadnosti priča iz devedesetih
« Reply #105 on: April 02, 2017, 03:13:30 PM »
Цењена Либеат, “Dr. Jekyll and Mr. Hyde” је новела. Није роман, јер нема дужину, нема 240.000 Characters-with-Spaces, него има само око 140.000.

Дигресија:  ево на основу чега ја то кажем:

ПОЧЕТАК  ДИГРЕСИЈЕ:


Definition of novel novella novelette etc:

novel — 40,000 words or more   =   240,000 Characters-With-Spaces

novella — 17,500–39,999 words  =   105,000 Characters-With-Spaces, up to 239,999

novelette — 7,500–17,499 words  =   45,000 Characters-With-Spaces, up to 104,999

short story — 7,499 words or fewer  =  shorter than 45,000, which is about 22 paperback pages


sources:

Клут и Николс – Clute and Nicholls 1999 – Clute, John, and Peter Nicholls, editors, The Encyclopedia of Science Fiction. London, Orbit Press. p. 859

http://en.wikipedia.org/wiki/Hugo_Award_for_Best_Novelette


another source:

http://en.wikipedia.org/wiki/Length_of_a_novel


The Science Fiction and Fantasy Writers of America specifies word lengths for each category of its Nebula Award categories:
Classification      Word count
novel – over 40,000 words
novella – 17,500 to 40,000 words
novelette – 7,500 to 17,500 words
short story – under 7,500 words

http://en.wikipedia.org/wiki/Novella


http://www.sfwa.org/2005/01/what-is-a-word/


So, years ago, publishers set up a standard definition: a word is six characters (including spaces).

Клајн и Шипка 2006: Иван Клајн и Милан Шипка, Велики речник страних речи и израза,
Београд, “Прометеј”, стр. 826, видети речи новела и новелета

КРАЈ  ДИГРЕСИЈЕ.

Е сад могуће је да ће неко да каже да сам ја пуриста и буквалиста и по питању форме, а не само по питању жанра... јер, роман је форма... на неким другим форумима одмах би многи то рекли.

(2)  За „Јеку“, слажем се да је то са магмом прилично не-научно објашњено, олако, није уверљиво као научни новум; мада, има књижевну снагу, као дивна метафорична сугестија да су вековна ужасна и упорна рвања супротстављених нација и религија уграђена и у саму Земљину кору на Балкану, па и у ужарену масу испод коре! Дивна и јака епска фантази визија, али, као научна фантастика, као СФ новум, не стоји баш добро
.


Lidija

  • Administrator
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 1.222
Re: Ocena žanrovske pripadnosti priča iz devedesetih
« Reply #106 on: April 02, 2017, 03:57:32 PM »
U pravu ste, često sam neprecizna po tom pitanju, pogotovo sa delima viktorijane, jer redovito mi se omakne da se i na The Time Machine referišem kao na roman. Mislim da sam svikla da formu romana prepoznajem više na zaokruženosti celine negoli na pukom broju reči, pa mi se često dogodi da samu dužinu i ne primećujem.

Što se metafore u "Jeci" tiče, mislim da je veoma impresivna, i otud i ne čudi što joj je pogodbeni svet toliko podređen. Mislim da bi se dobar deo impakta metafore razblažio u racionalizaciji, tako da shvatam zašto Jakšić nije za time posegnuo više od nužnog minimuma. Sve u svemu, veoma dobra priča i svakako jako pamtljiva metafora koja lako podnosi različita tumačenja, što je u principu i čini tako veoma otpornom na vreme.

Miodrag Milovanovic

  • Global Moderator
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 626
Re: Ocena žanrovske pripadnosti priča iz devedesetih
« Reply #107 on: April 02, 2017, 04:10:34 PM »
Quote
I tu sad imam pitanje za Miću: koliko su u to vreme naši autori (bil da je to kasnije objavljeno ili ne) pisali, ili pokušavali da pišu, nešto što naizgled nije SF, da bi se kasnije, u objašnjenju, pokazalo da ipak jeste SF? Jerbo mi Jakšićeva "Jeka" i te kako liči na takav pokušaj, i na to da je autor definitivno nameravao da napiše SF priču.

Pa, Jakšić je sasvim sigurno nameravao da napiše priču koja je naučno potkovana. Rekao mi je da je istraživao za tu priču prilično, trudeći se da priči da naučno utemeljenje. Takođe, rekao mi je da je nameravao da napiše priču koja se može čitati u više modova, uključujući i fantastičan, za različite vrste čitalaca. On kaže da smo i Lidija i ja u pravu.

Da li je to baš ovo što ti navodiš - da svesno je pokušavao da zataška SF podlogu, ne znam - o tome nismo razgovarali. U svakom slučaju, ti si u pravu - bilo je takvih pokušaja u to vreme.

Lidija

  • Administrator
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 1.222
Re: Ocena žanrovske pripadnosti priča iz devedesetih
« Reply #108 on: April 02, 2017, 04:36:31 PM »
Znaš Mićo, apsolutno razumem Jakšića kad to kaže, zato što verujem da je njemu sa te tačke gledišta verovatno očiglednije da nas dvoje zapravo i ne govorimo o istoj stvari. Ja govorim striktno o žanrovskom alatu i baratanju tim alatom, dok ti primarno koristiš vizuru samog značenja "Jeke", znači svega onoga što ona saopštava, dok ja uglavnom piljim u ono kako ona to saopštava. U tom smislu, pomalo je paradoksalno da bi tvoji argumenti imali daleko više primene u diskusiji upravo sa Đorđevićem, jer i on radi upravo to - sagledava i tumači značenje samog teksta. Ja to totalno izbegavam, osim u onom minimumu koji se tiče čisto fabule i njene interakcije sa elementima pogodbenog sveta.

što se samog značenja tiče, naravno da i to imam, ali to naprosto ne vidim kao relevantno za određivanje žanrovske pripadnosti. Ono što meni "Jeka" saopštava sasvim shvatam kako moje intimno, individualno tumačenje i verujem da se sasvim moguće razlikuje od tvog, ali to i dalje ne znači da je pogrešno, bilo moje ili tvoje. Bar ja ne mogu da steknem takav dojam, jer svesna sam da u priči postoje silne mogućnosti po pitanju tumačenja. Rekla sam ti već kako sam pri prvom čitanju neke aluzije tumačila dosta drugačije nego sada; ja se i danas prilično jasno sećam kako sam ih onda protumačila, ali izmiče mi  pun spektar razloga zašto sam ih baš tako protumačila. Verujem da je to bilo zbog nekih sentimenata koji su onda bili ili jači ili prosto drugačiji nego danas. Isto tako, smatram da će mi "Jeka" također izgledati drugačije za 10 godina nego što mi danas izgleda, bar po pitanju nekih konkretnih aluzija. Mislim da je to normalno, mislim da se svi mi konstantno menjamo i da se cajtgajst menja i da sve to na mnogo načina utiče na naša tumačenja proze. Pogotovo kad je proza ovakva, znači upravo namerno konstruisana za tumačenja. 

angel011

  • Sr. Member
  • ****
  • Posts: 299
Re: Ocena žanrovske pripadnosti priča iz devedesetih
« Reply #109 on: April 02, 2017, 04:42:53 PM »
Takođe, rekao mi je da je nameravao da napiše priču koja se može čitati u više modova, uključujući i fantastičan, za različite vrste čitalaca.

Pa ti onda probaj da je klasifikuješ i da ta klasifikacija bude svima prihvatljiva.  ;D

Lidija

  • Administrator
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 1.222
Re: Ocena žanrovske pripadnosti priča iz devedesetih
« Reply #110 on: April 02, 2017, 06:23:15 PM »
Ali Endži, da li je to stvarno uslov koji je nužno da klasifikacija ispuni?
Zar ne bi bilo bolje da na startnoj liniji ne bude nikakvih predrasuda koje bi stvarale te želje kojima bi se trebalo udovoljiti?
Po meni, klasifikaciji trebaju samo solidni parametri koje svako može za sebe proveriti, i posle toga joj treba samo doslednost u primeni, da primena ne bude po babu ili stričevima ili o našem trenutnom raspoloženju. To je sve.
Mi svi čitamo sve žanrove i svi imamo najromane u svim tim žanrovima. Otud, čemu frka da nešto bude ovaj ili onaj žanr? A unutar iste forme, znači kratke priče, ni jedan žanr nema nikakvu prednost na samom startu, ionako.
I dobro sad, biće malko čupavo u rubnim domenima, baš kao što bi bilo u svakoj drugoj klasifikaciji; da sortiraš ljude po visini na parametru od 1.50m, garant će ti taj ključni santimetar ponekad izgledati glupo kao odlučujući faktor, ali ako je dosledno primenjen onda i neće biti temelja za objektivni konflikt. Uostalom, biti visok ili nizak svakako ne podrazumeva reper za inteligenciju ili lepotu ili bilo šta sem striktno visine, a život ima taman dovoljno situacija da isfavorizuje i visoke i niske tamo gde treba, zar ne? Otud, u normalnim okolnostima, nikakvog konflikta interesa ne bi trebalo biti pa im se otud ne bi moralo ni udovoljavati.
Bar ja to tako vidim...

angel011

  • Sr. Member
  • ****
  • Posts: 299
Re: Ocena žanrovske pripadnosti priča iz devedesetih
« Reply #111 on: April 02, 2017, 07:21:03 PM »
Ali Endži, da li je to stvarno uslov koji je nužno da klasifikacija ispuni?

Ma, ja se tu pravim vickasta. S jedne strane, priča napisana s namerom da može da se shvati i ovako i onako, zavisno od čitaoca, a sa druge strane, pokušaj da se klasifikuje kao ili ovo ili ono, i da svi ti čitaoci prihvate da je to delo baš ovo ili baš ono. I zabava koja iz toga proizilazi. Shvati to kao šalu, ne kao uslov koji stručna klasifikacija mora da ispuni.  :)

Zar ne bi bilo bolje da na startnoj liniji ne bude nikakvih predrasuda koje bi stvarale te želje kojima bi se trebalo udovoljiti?
Po meni, klasifikaciji trebaju samo solidni parametri koje svako može za sebe proveriti, i posle toga joj treba samo doslednost u primeni, da primena ne bude po babu ili stričevima ili o našem trenutnom raspoloženju. To je sve.

Mislim da to nije uvek ostvarivo u književnosti (ili umetnosti uopšte). Ne zbog baba i stričeva, već zbog toga što neće svi smatrati da neko delo potpada pod te-i-te parametre. Meni se čini da ovo konkretno delo dovoljno potpada pod određene parametre da bi moglo da se smatra SF-om, tebi ne.

čemu frka da nešto bude ovaj ili onaj žanr?

Meni nije nikakva frka. To što mislim da je "Jeka" SF nema veze s frkom...

Otud, u normalnim okolnostima, nikakvog konflikta interesa ne bi trebalo biti pa im se otud ne bi moralo ni udovoljavati.

...niti vidim konflikt interesa. To da li je neko delo SF, EF, bajka, štagod, nije vrednosni sud (bar ne meni), i ni na koji način me ne vređa mišljenje da delo spada u ovaj ili onaj žanr.

Lidija

  • Administrator
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 1.222
Re: Ocena žanrovske pripadnosti priča iz devedesetih
« Reply #112 on: April 03, 2017, 09:23:08 AM »

Zar ne bi bilo bolje da na startnoj liniji ne bude nikakvih predrasuda koje bi stvarale te želje kojima bi se trebalo udovoljiti?
Po meni, klasifikaciji trebaju samo solidni parametri koje svako može za sebe proveriti, i posle toga joj treba samo doslednost u primeni, da primena ne bude po babu ili stričevima ili o našem trenutnom raspoloženju. To je sve.

Mislim da to nije uvek ostvarivo u književnosti (ili umetnosti uopšte). Ne zbog baba i stričeva, već zbog toga što neće svi smatrati da neko delo potpada pod te-i-te parametre. Meni se čini da ovo konkretno delo dovoljno potpada pod određene parametre da bi moglo da se smatra SF-om, tebi ne.


Tačno je da se ovakve rasprave lako mogu svesti na obaranje ruku između sagovornika, ali cilj topika je upravo i bio da se to izbegne. A jedini način da se to izbegne je da se ravnamo naspram objektivnog repera, koji je u ovom slučaju trebao da bude Suvin, iz sasvim očiglednih razloga, jelda. Otud, plan je bio da se svako mišljenje ponudi uz relevantnu argumentaciju repera, a onda mi više i ne bi govorili samo o tome što Lidija i Endži smatraju da je njima lično SF ili ne. Pa sam ti ja zato i ponudila jedno moje zapažanje po pitanju nedosledne motivacije, i poduprla ga sa kopipejst citatom relevantnog dela definicije, i sa kopipejst citatom relevantnog dela elaboracije, i sa kopipejst citatom relevantne praktične  primene na Džekil/Hajd model koji ispoljava iste simptome, i da si mi tražila išta još, verovatno bih i to našla, ali kako nisi, pretpostavila sam da je i to dovoljno.

Ali ti si mi na to rekla kako je tebi „Jeka“ ipak SF, ali pri tom nisi ponudila niti jednu sličnu podršku iz samog repera, niti si ni na koji način dovela u pitanje moje kopipejstovane argumente, pa otud ja nemam druge no da zaključim kako se ti povodiš za sopstvenom inuticijom i ničim više. Otud, to jeste ćorsokak, ali meni sve više izgleda da je namerno odabran sa tvoje strane, jer ja mogu da ti ponudim sve repere koje uspem da pronađem, ali svakako ne mogu da te prisilim da ih makar i uzmeš u obzir, a kamoli zaista i primeniš. Ali to svakako nije krivica niti „Jeke“, niti žanra, niti Suvinovih repera, pa otud i ne mogu da se složim sa tvojom konstatacijom da je ikako nemoguće klasifikovati žanrovsku književnost, jer to ne samo da se radi, nego se i radi u tako ogromnim količinama da je naprosto nemoguće naći bilo kakav prozni model a da isti nije temeljito prepoznat, procenjen i analiziran od strane upravo repera na koji smo rešili da se pozivamo.

Znači, ovakav topik može da evetualno postane i nekakva ping-pong petlja, ali to samo ako ga mi sami na to svedemo, a nikako iz bilo kakvih objektivnih razloga... a mogu i da ti kopipejstujem ponešto u podršku i te moje tvrdnje, ako treba.  ;) ;D


Miodrag Milovanovic

  • Global Moderator
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 626
Re: Ocena žanrovske pripadnosti priča iz devedesetih
« Reply #113 on: April 03, 2017, 11:03:40 AM »
Prema tom istom Suvinu, po najcitiranijoj svetskoj definiciji SF-a specifična razlika (differentia specifica) koja naučnu fantastiku odvaja od drugih žanrova „glasi kako se SF razlikuje po narativnoj dominaciji ili prevlasti fikcijskoga novuma (novine, inovacije), čiju valjanost potvrđuje spoznajna logika.“

U ovom slučaju "novum" je otkriće mogućnosti da se ličnost može sačuvati u vidu Glasova. Pošto se čitavo delo nalazi u budućnosti koja se može ekstrapolovati iz sadašnjosti koja je promenjena otkrićem Glasova to je sasvim sigurno da postoji narativna dominacija fikcijskog novuma. A da li postoji spoznajna logika - u tome se mi razlikujemo.

Nama ostalima je dovoljno objašnjenje Jakšićevo (iako svi imamo određene dileme šta je pod određenim stvarima mislio) da možemo da smatramo da se nalazi u granicama (para)naučne prihvatljivosti, dok ti smatraš da je to objašnjenje nedovoljno, pa delo smeštaš u domen fantastike.

Kako misliš da jedni drugima dokažemo da li je nešto spoznajno moguće?

 

Lidija

  • Administrator
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 1.222
Re: Ocena žanrovske pripadnosti priča iz devedesetih
« Reply #114 on: April 03, 2017, 11:35:09 AM »
Upravo tako, razlikujemo se po tome šta podrazumevamo pod „spoznajnom logikom“.

Ja insistiram na striktno žanrovskoj spoznajnoj logici, ne sopstvenoj, otud i pokušavam da ti ovde ponudim dovoljno dokaza kako ona zahteva da se tehno-artefakti ponašaju u skladu sa izvesnim normama koje žanr propisuje, i da se te norme siiilno razlikuju od normi koje propisuje iracionalna fantastika, kad nam nudi svoj analog tehno-artefakta: otud, ako treba još argumenata po tom pitanju, ti mi samo reci i ja ću ih nađem, ali pre toga mi samo objasni šta ti konkretno nije dostatno u ovom citatu povodom seruma u Džejkil/Hajd klasifikaciji nedoslednog ponašanja mema, tek da znam za kakvim to boljim primerom da tragam.

Razlog zbog kojeg je on meni dovoljan je sledeći: iracionalno ponašanje tehnološkog artefakta mora biti objašnjeno unutar žanrovskih normi, a ja nalazim da ovde to naprosto nije urađeno: kad na mestu Glasova zamislim Arijela i Kalibana, shvatam da mi je to skroz prihvatljivo, jer to mi bolje ilustruje zašto jedan pomaže a drugi ne,  zašto se ne javljaju kad ih pozoveš a dođu nepozvani kad im se prohte, i zašto onaj na kraju napravi ršum – zato jer mu prija.

Taj sled racionalizacije je nespojiv sa SF poimanjem bilo kakve iracionalnosti tehno-artefakta: na primer, jeste da je HAL9000 postupio iracionalno, ali mi vrlo dobro znamo zašto i kako: SF spremno dopušta da AI može da „odlepi“ taman koliko i  čovek, jednom kad ga se satera u ćoše uz pomoć nerešivog algoritma. Ali mi eventualno saznamo i zašto i kako i kada se to dogodilo, i to objašnjenje SF prepoznaje kao dosledno u okviru žanrovske spoznajne logike, jer uz njega ništa nije ostavljeno u domenu ma kakve insinuacije iracionalnosti: HAL je naprosto imao konflikt interesa i to je bio jedini način da iz konflikta izađe.

Dakle, ako ni uz najbolju volju nisam u stanju da u motivaciji pronađem dosledno poštovanje kumulativnih žanrovskih normi – to je meni onda to, to je gubitak žanrovske spoznajne logike. Ja time svakako ne tvrdim da nikakve logike nema, naprotiv: ima je i perfektno mi funkcioniše, ali tek uz uslov da promenim žanrovsku vizuru. 

Eto, to je otprilike to. Ako onaj deo sa Džekil/Hajd primerom stvarno nije dovoljno ilustrativan, ja znam da ih ima još i to podosta, samo je pitanje da se oni pronađu. I ovde prekucaju, naravno. :)

Lidija

  • Administrator
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 1.222
Re: Ocena žanrovske pripadnosti priča iz devedesetih
« Reply #115 on: April 03, 2017, 11:55:21 AM »
i još par klarifikacija, tek da uvidiš po čemu se sve ja i ti razlikujemo  :):



U ovom slučaju "novum" je otkriće mogućnosti da se ličnost može sačuvati u vidu Glasova. Pošto se čitavo delo nalazi u budućnosti koja se može ekstrapolovati iz sadašnjosti koja je promenjena otkrićem Glasova to je sasvim sigurno da postoji narativna dominacija fikcijskog novuma.


Novum je nadogradnja na empirijski svet kakvog ga znamo, a u slučaju „Jeke“, novum je pogodbeni svet, takav kakav jeste. Isto tako, Glasovi su nosioci novuma (što ja ponekad volim da zovem kratko 'memi'): oni su ga uzrokovali, oni njime i dalje dominiraju.

Novum je tu meni neosporan, baš kao što su i njegovi nosioci, baš kao što mi je i prihvatljivost modela post-apokalipse neosporna: ali to i dalje ne garantuje samu žanrovsku pripadnost, jer ti sve to možeš da imaš pa da opet glatko završiš u iracionalnoj fantastici. Po meni, nužno je prepoznati i proceniti sam karakter novuma, a u ovom slučaju, glavna značajka mora biti SF doslednost.

I ne, ja ne mislim da delo može da „iskorači“ iz SFa pa se opet u njega vrati kao da ništa nije bilo: jednom kad iskorači, on tamo i ostaje, gde god je već zagazio. Ako ti je to ikako sporno, ako ti se to ikako čini skroz piritanski nepotrebno, onda mi reci, pa da ujedno i to na primerima opravdavam.

Lidija

  • Administrator
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 1.222
Re: Ocena žanrovske pripadnosti priča iz devedesetih
« Reply #116 on: April 03, 2017, 12:01:45 PM »

Nama ostalima je dovoljno objašnjenje Jakšićevo (iako svi imamo određene dileme šta je pod određenim stvarima mislio) da možemo da smatramo da se nalazi u granicama (para)naučne prihvatljivosti, dok ti smatraš da je to objašnjenje nedovoljno, pa delo smeštaš u domen fantastike.
 

Svesna sam da SF dopušta mogućnosti da se pogodbeni svet afirmiše čisto didaktičkim delom narativa, ali to može da opstane samo ako nema ničega u samom uzročno-posledičnom nizu zbivanja što bi tvrdilo drugačije. Drugim rečima, džaba ti autor tvrdi sve to što ti tvrdi, ako sama zbivanja u fabuli ne opstaju unutar tih istih tvrdnji. Što nas vraća na Supermena: naravno da znam da je on sa druge planete, ali to i dalje ne objašnjava zašto za njega svi naši prirodni zakoni naprosto ne važe; otud, sama „tvrdnja“ nije i ne može biti dovoljna, potrebno je da se ona potvrdi unutar ustrojstva samog pogodbenog sveta.


Lidija

  • Administrator
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 1.222
Re: Ocena žanrovske pripadnosti priča iz devedesetih
« Reply #117 on: April 03, 2017, 01:56:29 PM »
Najpre malo elaboracije oko te famozne spoznajne logike, tek da vidimo gde i kako nam se to razlikuju  :):



Fiction is differentiated from other verbal structures by the presence of a fable, plot, or narrative, through which the writer endeavors to illuminate human relations to other people and the universe. Fiction, then, can be divided according to the manner in which men's relationships to other men and their surroundings are illuminated.

If this is accomplished by endeavoring faithfully to reproduce empirical textures and surfaces vouched for by human senses and common sense, I propose to call it naturalistic fiction.

If, on the contrary, an endeavor is made to illuminate such relations by creating a radically or significantly different formal framework—a different space/time location or central figures for the fable, unverifiable by common sense—I propose to call it estranged fiction.

The world of naturalistic fiction has thus a straightforward relationship to the "zero world" of empirically verifiable properties around the author. In naturalistic fiction, as in the zero world, physics stands in no significant relation to ethics. It is the activity of the protagonists, interacting with other equally unprivileged figures, that determines the course of narration and outcome of fable. In naturalistic fiction, the basic rule is that man's destiny is other humans and man-made institutions. In such a model, relating ethics to physics (Hollywoodian happy-end, say) signifies a descent into sentimentalism, into what is properly called sub-literature.

However, estranged fiction can quite legitimately postulate that circumstances around the hero—according to the basic "literary contract" making up a particular estranged genre— either are or are not passive and neutral.

One, larger group of estranged literary genres, which embraces various kinds of myths and their later descendants—fantasy and folktale—is indeed defined by a contract inverse to that of naturalistic fiction: their world is actively oriented toward the hero.

The folktale (Märchen, later fairy tale) world is oriented positively toward its protagonist; a folktale is defined by the hero's triumph: magic weapons and helpers are, with the necessary narrative retardations. at his beck and call.

Inversely, the fantasy world is oriented negatively toward its protagonist; a fantasy is defined by the hero's horrible helplessness. Both fantasy and folktale derive from mythology: the folktale from the victorious-hero myth and the fantasy from the tragic myth. Thus, in the folktale and the fantasy, ethics coincides with physics—positive (hero-furthering) in the first case, and (hero-denying) in the second. In the tragic myth ethics compensates the physics; Oedipus, Osiris or Christ have to fail because of the empirical world they live in, but the failure is then ethically exalted and put to religious use, usually by postulating a metaphysical world beyond the empirical one in which the narrative finds its true, compensatory ending. Parallel to that, in the "optimistic" myth of Perseus, Saint George and other light-bearing heroes, ethics not only coincides with hero-furthering physics but also supplies a systematic cosmosociological framework to normalize the coincidence.

The literary genres in which physics is in some magical or religious way determined by ethics, instead of being neutral toward the hero or the total human population of the presented world, deny the autonomy of physics and can properly be called metaphysical.

But not all estranged genres enter into such a contract with their reader. Notably, the pastoral and SF worlds offer no assurances as to the outcome of their protagonists' endeavors.

Together with some prefigurations in the pastoral, SF is thus a metaempirical and non-naturalistic, that is, an estranged, literary genre which is not at the same time metaphysical. On the contrary, SF shares with naturalistic literature, naturalistic science, and naturalistic or materialist philosophy a common sophisticated, dialectical, and cognitive epistemé.

The genological system discussed above can be presented schematically by using the two parameters or binary oppositions of naturalistic/estranged, and cognitive/noncognitive:


(a kako ne mogu da skinem sam dijagram, ovde ga samo prekucavam:)


                                                                 NATURALISTIC                                                         ESTRANGED
     COGNITIVE                            "realistic" literature                                                                    SF (& pastoral)
NONCOGNITIVE                     sub-literature of "realism"                                                 metaphysical: myth, folktale, fantasy



Ovim želim da naglasim kako se prepoznavanju SFa može prići na najmanje dva, podjednako efikasna načina: prvi je da prosto prepoznamo kad je i zašto neka proza SF. Drugi je da prepoznamo kad i zašto neka proza naprosto ne može da bude SF.

Otud, kako ne uspevam u 'dokazivanju negativa', odnosno, kako ne uspevam da ti kristalno jasno ukažem šta to „Jeci“ konkretno fali pa da zbog toga nije SF, ja se trudim da paralelno dokazujem šta to „Jeka“ zapravo ima pa zbog toga ne može da bude SF. Jer, kao što vidiš, definicija ne dozvoljava overlap: ako je nešto fentezi onda ne može da bude SF, ma kako se tebi činilo da jeste. Isto tako, ako je nešto nekognitivna proza, onda ne može da bude SF, ma kako se tebi činilo da je spoznajna.   :)

(btw, ovo je iz Metamorfoza, ne znam koja strana ali moj reader to locira na nekih 7% unutar same knjige... )

Miodrag Milovanovic

  • Global Moderator
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 626
Re: Ocena žanrovske pripadnosti priča iz devedesetih
« Reply #118 on: April 03, 2017, 03:35:36 PM »
Ma, ovo znam napamet... Imam i hrvatski prevod... :)

Koji god teorijski rad uzimali, u suštini pitanje se svodi na to da li smatramo da je SF elemenat u "Jeci" naučan ili fantastičan.

Ako smatraš da je objašnjenje porekla i načina funkcionisanja Glasova naučno, onda svet "Jeke" nije metafizičan, odnosno ne postoji natprirodni uticaj sveta na protagonista.

Ako su ti Glasovi fantastični, odnosno smatraš da tako nešto nije moguće naučno objasniti, onda je uticaj sasvim sigurno metafizičan.

Lidija

  • Administrator
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 1.222
Re: Ocena žanrovske pripadnosti priča iz devedesetih
« Reply #119 on: April 03, 2017, 03:46:21 PM »
Ako smatraš da je objašnjenje porekla i načina funkcionisanja Glasova naučno, onda svet "Jeke" nije metafizičan, odnosno ne postoji natprirodni uticaj sveta na protagonista.

Ako su ti Glasovi fantastični, odnosno smatraš da tako nešto nije moguće naučno objasniti, onda je uticaj sasvim sigurno metafizičan.

Sasvim je moguće unutar SF motivacije Glasove naučno objasniti.

Problem je što Jakšić to nije uradio.

A to što ti dopisuješ njegovu priču sve uzgredno kako je čitaš, pa, to je sasvim sigurno ne može napraviti SFom.

Ali svakako može tebi preći u naviku do mere da to uvek radiš, i da SFom smatraš samo onu vrst proze koja ti to ponajbolje omogućava.  ;D