Ocena žanrovske pripadnosti priča iz devedesetih

Author Topic: Ocena žanrovske pripadnosti priča iz devedesetih  (Read 54675 times)

Jevtropijevićka

  • Newbie
  • *
  • Posts: 37
Re: Ocena žanrovske pripadnosti priča iz devedesetih
« Reply #90 on: March 28, 2017, 11:49:58 AM »
Evo i mene kao Janka na Kosovo, ali htela sam opet da pročitam "Jeku" pa tek onda da se uključujem, uspomene su mi bile ne baš sveže :)
Dakle, negde po prvom utisku i do pola priče, "Jeka" nije ni SF ni fentezi nego alternativna istorija sa stimpank ikonografijom (dirižabli). Tu na pola definitivno prelazi u SF zbog uklapanja naučnog (ili barem hipotetički naučnog) objašnjenja prirode glasova koji, kako saznajemo, nisu natprirodni nego čisto tehonološkog porekla.
E sad, "Jeka" ima dve karakteristike zbog kojih, mislim, i dolazi do ovakvih problema i nadvlačenja o njenoj žanrovskoj prirodi:
1. Kao što se dosta često dešava sa alternativnim istorijama (iako se ovde navodno radi o dalekoj budućnosti) prikazani svet je previše blizak našem istorijskom srednjem veku i njegovim političkim odnosima da bi to bilo logično i uverljivo, a ovamo budućnost, radio, dirižabli i ljudski glasovi učitani u magmu.
2. I pored objašnjenja koje nam Jakšić nudi, ipak ostaje nerazumljiva tačna priroda glasova, njihove razorne moći, način na koji su se izmenili i način komunikacije sa njima.

Ove dve karakteristike (ali samo po meni, ne apelujem ja ni na koga da promeni mišljenje) dosta pomeraju "Jeku" prema bajkovitom kraju žanrovskog spektra (ne mislim na epsku fantastiku nego baš na autorsku bajku). A opet, formalno gledano, novela ispunjava sve zahteve da bude naučna fantastika i da je tako tretiramo. I ja zapravo u tome ne vidim nikakav problem jer je, čisto estetski gledano, u pitanju odlična priča, a to je valjda najvažnije.

Lidija

  • Administrator
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 1.222
Re: Ocena žanrovske pripadnosti priča iz devedesetih
« Reply #91 on: March 28, 2017, 12:16:24 PM »
Zanimljivo, jer slažem se sa svime šta si rekla, osim sa, naravno, ovim delom:

A opet, formalno gledano, novela ispunjava sve zahteve da bude naučna fantastika i da je tako tretiramo.

Iz svega što si u postu rekla, ja svakako ne bih mogla ovo da zaključim... pa bih stvarno bila zahvalna ako bi mogla da baciš ovde malo argumentacije po ovom pitanju, makar po boljem definisanju tih formalnih smernica koje pominješ.

I ne brini, ne stremi se ovde menjanju mišljenja, nego upravo suprotno - jačoj argumentaciji svakog mišljenja posebno.

Lidija

  • Administrator
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 1.222
Re: Ocena žanrovske pripadnosti priča iz devedesetih
« Reply #92 on: March 28, 2017, 12:20:22 PM »
E da: od sad pa nadalje, ima da ti šaljem kort ordere da se javiš na topiku... :)

Jevtropijevićka

  • Newbie
  • *
  • Posts: 37
Re: Ocena žanrovske pripadnosti priča iz devedesetih
« Reply #93 on: March 28, 2017, 02:48:27 PM »
Nema potrebe, javljam se ja kad mogu, samo ne mogu često :)
E sad, formalno gledano, "Jeka" ima novum - ljudske ličnosti "učitane" u magmu - i čitav opisani svet ekstrapoliran je iz te premise u nekoj daljoj budućnosti, uključujući izmenjenu geografiju i "ponavljanje" ili makar ponovno proigravanje nekih istorijskih odnosa i stadijuma u razvoju tehnologije. Dotle je sve ok i ne vidim na koji način to nije SF. Žanrovsko pomeranje izazivaju one dve pomenute karakteristike, i ja razumem da puristi njima neće biti zadovoljni, ali ne vidim zašto bi se zbog njih priči oduzimao status SF-a. Postoji mnogo naučne fantastike sa slabo verovatnim ili čak nenaučnim ekstrapolacijama, pa im to niko ne zamera.

(Trenutno završavam jedan vrlo slab roman, All the Birds in the Sky, koji uporedo gaji čist fentezi i čist SF i spektakularno propada na oba plana, ali koliko vidim, nikome ne smeta njegova žanrovska nečistoća, pa sam utoliko nežnija prema Jeci.)

Lidija

  • Administrator
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 1.222
Re: Ocena žanrovske pripadnosti priča iz devedesetih
« Reply #94 on: March 28, 2017, 03:29:01 PM »
Naravno, naravno, razumem snagu ikonografije... žešća gravitacija, teško joj je umaći. Nisam se šalila onomad kad sam rekla kako je u vreme TV1 bilo sasvim uobičajeno da ti čovek ozbiljno saopšti da je Konan Simerijanac SF... ali to sam još nekako i mogla da podnesem; prava trauma je kad ti neko u razgovoru saopšti da je Supermen SF. Tu ono, najpre malko trepneš, a onda samo procviliš pa kako, bre, je to SF kad čovek leti???  ;D

No naravno, smatraš me puristom.   ;)

Prilično si škrta sa elaboracijom, pa mi i dalje nije jasno sve ono što mi je bilo nejasno u tvom prvom postu, ali po meni, SF motivacija je kao trudnoća; ima je ili je nema, ne može je biti malo. Isto tako, ja ne postavljam pitanje eventualnih pseudokonsenzusa šta sve kome može biti ili ne biti SF, i koliko je drugog korpusa uspelo da se 'provuče' kao SF; to je svakako privatna i lična stvar, ali ovde se ipak radi o klasifikaciji u jednoj knjizi, a ne u Mićinim privatnim i odokativnim procenama. Mislim da bi knjiga ipak morala da se ravna naspram nekih čvršćih i stabilnijih repera...


Aleksandar_B_Nedeljkovic

  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 1.072
Re: Ocena žanrovske pripadnosti priča iz devedesetih
« Reply #95 on: March 28, 2017, 04:24:09 PM »
Дакле то је део те, вероватно вечне, полемике између (да их тако назовемо) либерала и пуриста, о питању тачних граница између СФ и Ф. Наравно да постоје сиве зоне и гранични случајеви. Али на овом, Либеатином и Мићином форуму, још нисам чуо (а надам се да нећу ни чути) да неко пређе на екстремну либералну позицију и каже да све, било шта, апсолутно било које дело, може да се рачуна као СФ. Оно, „књижевност се не дели на жанрове, него само на добру и лошу“, итд. Кад би неко то овде заступао, било би то велико разочарање.

Мене би сигурно оценили (неки појединци) као пуристу.

Као мој прилог тој вечној полемици, дајем овде одломак (два пасуса) из једног мог текста на енглеском; ја сам то давао студентима; извињавајте, немам сад времена ни енергије да то преводим на српски:

ПОЧЕТАК  ЦИТАТА:

There are other kinds of fantasy, too. Very often, elements of fantasy, SF and horror are mixed, because these three genres are in proximity (near) each other, and the boundary lines between them are sometimes vague, there are cases where we are not sure whether a work belongs more to one genre or to another. As we said in our Unit 1: “there are three genres of the fantastic: science fiction, fantasy, and horror. They have many similarities, they often overlap, and it is not always easy to be sure which is which, to draw precise borders between them; and yet, the three genres do exist”, but, we will not return now to the Unit 1.


Fantasy is much more infective than SF. Here is what it means: if somebody writes, for instance, a SF novel, with, perhaps, 300 pages of good science fiction, and if he then adds somewhere in it a page with an old magician, who holds a magic wand, etc., a page of fantasy, just one, this will put the whole novel into the fantasy genre, irrecoverably. Once we abandon the scientific view of the world, there is no return. But, a fantasy novel, if the author puts into it a page of SF, or ten, or a hundred pages, any number of pages of SF – it will still remain fantasy, it will not become SF.


КРАЈ  ЦИТАТА.


Lidija

  • Administrator
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 1.222
Re: Ocena žanrovske pripadnosti priča iz devedesetih
« Reply #96 on: March 28, 2017, 04:59:37 PM »
Pa, u pravu ste, ta etiketa “puriste” se koristila i u vreme TV1 i po pravilu je imala pežorativno značenje (vala, nema veće snobovštine negoli među ljubiteljima žanrovske književnosti...  ;D). No tada to zaista nije bio toliki problem, jer SF je imao veoma čvrstu poziciju u izdavaštvu, pa je globalni konsenzus po pitanju SFa bio kano klisurina, štono bi se reklo: niko nije mogao da sumnja kako Supermen i ondašnji genijalni SF romani naprosto ne spadaju u isti žanr, pa koje god to ime za žanr mi koristili.

Naravno, onda su se vremena promenila i SF je preko noći izgubio tu izdavačku podršku koja nam je ocrtavala žanrovski globalni konsenzus, pa su otud i lokalne varijacije bazirane na ikonografiji lako odnele primat.

Ali to je stanje stvari danas, pa ga ipak ne bi trebalo brkati sa stanjem stvari u doba “Jeke”. Iracionalna fantastika jeste kompleksna za prepoznavanje, ponajviše zato što nema sopstvenu ikonografiju, nego se uglavnom koristi ikonografijom drugih žanrova. A to korištenje uglavnom podrazumeva razbijanje pravila ortodoksnih motiva drugih žanrova, naravno, sve u cilju sopstvenog angažmana, kakav već on da jeste. Otud je i bilo kakva simbioza tu praktično nemoguća: iracionalna fantastika je bliska nadrealizmu i apsurdu, a cilj joj je da bude neočekivana i teško prihvatljiva, da ukloni racionalni subjekt, i da se protivi čitalačkim očekivanjima i narativnoj ekstrapolaciji, a to su motivacijske smernice sa kojima se SF jako slabo slaže u svojoj celini, iako voli da ih ponekad koristi, tek da pojača impakt racionalizacije sopstvenog epiloga.

No, sve u svemu, tajbrejk i dalje ostaje, usprkos Jevtrinim diplomatskim naporima da nam ambivalentnost ponudi kao objektivnost…   (cukreni emotivni Jevtrić, znam kako ti je, ma sve znam, ne brini ništa...   :) )

Lidija

  • Administrator
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 1.222
Re: Ocena žanrovske pripadnosti priča iz devedesetih
« Reply #97 on: April 01, 2017, 11:49:04 AM »
Elem, mislim da su se stekli svi glavni uslovi za sumarizaciju zatečenog stanja na ovom topiku: ti, Jevtra i ja smo razmatrali “Jeku” na nivou close reading faktografije i, eto, došli do različitih zaključaka, to u srazmeri 2:1. Ti i Jevtra nalazite da “Jeka” jeste SF, ja nalazim da nije.

Po pitanju same analize, ja smatram da je tvoja veoma proizvoljna i nejasna, no Jevtrinu svakako prepoznajem kao konciznu: tačno je da ona sve žanrovske iskorake svodi na svega dva aspekta, ali meni ta redukcija definitvno jeste prihvatljiva, prosto zato što je kompaktnija, pa otud i funkcionalnija. (to je ta famozna prednost formalnog obrazovanja po svim pitanjima književnim...  :) ) Naravno, ne sumnjam da je Jevtra itekako svesna kako su te dve stavke ponaosob sasvim dovoljne za klasifikaciju ali svejedno, ona na kraju donosi zaključak sličan tvome, za koji ja iskreno smatram da je nedosledan, i to ne samo zato što dolazi na krilima formalnog obrta.

Naravno, kad god insistiram na podrobnijoj elaboraciji, od tebe dobijem tipično dečačku iracionalnost tipa “shvatam da tebi to nije SF ali meni jeste i baš me briga, njanjanja”  ::) , ali Jevtra mi je tu bila znatno ubojitija - neuvijeno mi saopštila kako je svesna da će žanrovski iskoraci “Jeke” biti teško prihvatljivi puritancima, ali ona je ipak rešila da bude nežna prema “Jeci” jer upravo čita roman koji daleko više krahira po pitanju motivacije pa to očigledno nikome ne smeta, otud i ne vidi razloga da se baš “Jeci” oduzima status SFa, kad nam je svima ovde jasno da je sama priča ipak superiorno književno ostvarenje.

Bez ikakve zle namere (toga sam veoma svesna, pa zato to i ovako uporno podvlačim, Jevtro, ženo, pliz!), opravdava nedoslednosti svog stava time ujedno i dezignirajući moje protivljenje: ja sam, dakle, sve ono što ona nije – ja sam bez nežnosti, surov otimač statusa, koji uporno odbija da uzme u obzir kako je strašno mnogo šunda uspelo da se provuče kao SF.

E sad, da mi je to bilo ko drugi rekao, ja bih to prepoznala kao prilično ispodžitni ad hominem, ali kod Jevtre to naprosto nisam u stanju: ja prepoznajem tu izjavu kao samoopravdanje sa kojim jedna zdravo racionalna individua opravdava kolaps u konfliktu interesa. Iz iskustva znam da se to redovito dobije kad se racionalnog čoveka satera u nedoslednost; svakako nisam stranac tom fenomenu, umem i ja da budem saterana u ćoše koliko i svaka next woman, ali eto, nemam nikakav incentive da to budem baš na ovom topiku, otud me konflikt ovde ne može ama ni da okrzne. I naravno, nisam autistična, daleko od toga: svesna sam svoje moralne obaveze u vidu dubokog razumevanja, i zaista se trudim da tu obavezu maksimalno ispoštujem, pa otud ako u bilo kom aspektu ovde ipak nekako omanem, molim vas oboje da to pripišete isključivo mojoj nesposobnosti po pitanju same izvedbe, a nikako nedostatku iskrene želje i namere.

Problem je što na ovom topiku ja taj konflikt naprosto ne osećam, jer mene zaista nije briga ko će me ovde da vidi kao dijametralnu suprotnost bilo kakvom lokalnom modelu dobrodušnog klasifikatora. Na nivou faktografije, ja sve Jevtrine dezignacije iskreno prepoznajem kao duboko netačne: nije tačno da nikome ne smeta kolaps žanrovske motivacije, jer ja sam ovde citirala dovoljno Suvinovih analiza da taj zaključak temeljito opovrgnem, a baš me briga što to ne smeta tamo nekom levom neukom i nenačitanom življu koje ionako ne razume ono što čita; i nije tačno da ja nisam nežna prema “Jeci”, jer ja je iskreno smatram originalno vanžanrovskim komadom proze; i nije tačno da sam surova prema samom Jakšiću, jer mi je sasvim jasno kako njemu žanrovske dezignacije nisu uopšte važne, otud i ne dozvoljavam da se u njegovo ime ovde traži nešto što on lično nikada ne bi ni tražio od mene kao čitaoca, pošto iskreno smatram da njemu žanr istinski nije važan, njemu je primarna njegova lična, individualna književna vizija pa otud i uzima svakorazne žanrovske elemente kako mu se prohte; i nije tačno da sam otimač ičijeg SF statusa, jer “Jeku” niko nije ni pošteno klasificirao sem tog vašeg pseudokonsenzusa koji SF klasifikaciju ionako nudi kao kompliment čisto književnoj superiornosti, a ne samoj žanrovskoj motivaciji. Otud, mene to ništa ne vređa, jer smatram da ništa od navedenog nije istina. Naravno, sasvim je moguće da sam u zabludi po svim tim pitanjima, ali niko me ovde nije sa njom racionalno suočio, tako da...

Ono što mi zaista teško pada je da me se ovde prokazuje kao puritanca samo zbog moje doslednosti, jer ja mogu da shvatim i prihvatim kad mi se ukaže na faličnosti bilo kojih mojih parametara, ili na, nedajbože, moje nedosledno ili ikako pristrasno primenjivanje istih; ali žešće se šokiram kad se oni uopšte ne dovedu u pitanje, nego mi se samo predbacuje njihova “odviše striktna” primena. Pa otud i moram ovo da ti kažem, sve i ako sam svesna da će zvučati patetično defenzivno: van Srbije, odnosno van vas nekolicine u fandomu, niko mi nikad, ali zaista niko nikad nije zalepio šljagu samo zato što nisam uspela da proizvedem izvesni non sequitur zaključak koji se iz nekog meni sasvim nejasnog razloga od mene očekivao. Da li ćeš mi verovati ili ne, to je do tebe, ali to je zaista istina.

Pa otud i nemam druge nego da ovde donesem sledeću sumarizaciju: ja zaista nisam dorasla ovakvim raspravama, prosto zato što me ne privlači učešće u bilo kakvom pseudokonsenzusu koji od mene zahteva krah doslednosti u razmišljanju. To nije pitanje čisto geografske distance: ja na to ne bih pristala čak i da ista nije u pitanju, jer po meni je to hermetična, kultistička percepcija stvarnosti sa kojom se ja po svojoj prirodi ne slažem, ma u kom formatu mi prilazila. Ja težim da budem deo globalnog konsenzusa, da delim žanrovsku viziju sa ljudima van mog uskog empirijskog radijusa, i preko SFa to veoma lako postižem, drago mi je reći.  :)

Otud i ne težim promeni tvog mišljenja, naprotiv: meni je savršeno jasno da se pseudokonsenzusi uspostavljaju iz određene koristi, i da ta korist često bude baza poželjne socijalne inteligencije, pa otud i ne vidim nuždu da se oni bespoštedno razbijaju, jer tabui itekako imaju svoju svrhu, ma kako se ona meni lično ne dopadala. Ali ja tabue mogu da ispoštujem samo ako se uverim da bez njihovog postojanja objekat njihove zaštite ne bi imao srazmero benevolentan okoliš: u ovom slučaju, ja do tog zaključka naprosto ne mogu da dođem, jer "Jeka" itekako opstaje i van tvoje tabuizacije, čak štaviše, tabuizacija joj donosi više štete negoli koristi. I generalno gledano, nalazim da je ta vaša sistemska, manipulativna reifikacija ponajviše pogodovala prozi koju ja ionako ne bih ni mrtva pročitala, jer je književno prepoznajem kao nekompetentnu i inferiornu u svakom pogledu.

Tako da… ako ti je “Jeka” SF, pa, nek ti i dalje bude SF. Samo budi svestan da to nije SF koji podrazumeva globalni žanrovski konsenzus: to je neki autohtoni konsenzus čiji su parametri samo vama samima jasni, ako i vama samima.

Što se mene tiče, sad mi je kristalno jasno da posle Ćurćića u TV2 niko nije pisao SF. Ne zato što nije hteo, daleko od toga; zato što niko nije znao kako se to zapravo radi. Gubitak percepcije globalnog žanrovskog konsenzusa, uparen sa intenzivnom averzijom prema književnosti kao mediju komunikacije, i sa zavidnom bazom u non sequitur mehanizmu procesa razmišljanja je proizveo stvarno obilan korpus sa nasumičnim korištenjem žanrovske ikonografije, to da, tu se slažem. Ali to naprosto nije SF, bar ne kako je u svetu poznat i prepoznat, kako onda tako i danas. 

No stvarno nema smisla više o tome da drvimo ovde: kao što rekoh već million puta, nas dvoje naprosto ne govorimo istim jezikom, jer, iako koristimo iste reči, pridajemo im drugačija značenja. I dalje smatram da bi tvoja knjiga bila korisnija da se zadržala striktno na nivou faktografije, bez analiza i bez ikakvih tumačenja mogućih značenja, no to sad više nije ni važno, jer kako rekoh, radi ono što misliš da treba, onako kako ti misliš da treba. Sva prava koja uzimam za sebe voljna sam da dozvolim i tebi, pa... kako nam svima bude.  :)

PS. Mislim da je ovim i sam topik izgubio svoju svrhu, pa dalje rasprave nisu ni nužne. :)
« Last Edit: April 01, 2017, 12:05:52 PM by Lidija »

Miodrag Milovanovic

  • Global Moderator
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 626
Re: Ocena žanrovske pripadnosti priča iz devedesetih
« Reply #98 on: April 01, 2017, 01:04:33 PM »
OK.

Aleksandar_B_Nedeljkovic

  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 1.072
Re: Ocena žanrovske pripadnosti priča iz devedesetih
« Reply #99 on: April 01, 2017, 03:23:47 PM »
Био је ово врло продуктиван и користан топик.

По питању „Јеке“ ја сам се изјаснио да је ипак вероватно преовлађујуће Ф, не СФ.

У овој дебати појавили су се баш необични термини, да ли треба (у оцењивању шта је СФ а шта је фантази; и можда генерално у оцењивању па и вредновању књижевности) бити „суров“ или „нежан“ – строг, дакле, или попустљив, и дошло се до питања да ли, ако је неко дело квалитетно, ако је добра књижевност, треба бити попустљив, и признати га као СФ иако није баш; а ако је слаба, лоша, неквалитетна књижевност, онда се држати жанровских критеријума строго.


Aleksandar_B_Nedeljkovic

  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 1.072
a i dobili smo grant, donaciju, 2 000 000
« Reply #100 on: April 01, 2017, 03:42:36 PM »
Узгред, да ли сте чули, добили смо два милиона евра, финансирање, за истраживање СФ, од фирме Добра вила.

angel011

  • Sr. Member
  • ****
  • Posts: 299
Re: Ocena žanrovske pripadnosti priča iz devedesetih
« Reply #101 on: April 02, 2017, 11:40:10 AM »
Izvinjavam se zbog kašnjenja, nikako da ponovo pročitam "Jeku". Al' sad jesam.

Meni je ovo i dalje bliže SF-u nego bilo čemu drugom; u najmanju ruku, pokušaj SF-a, a ne pokušaj nečeg drugog.

Svet budućnosti, što je direktno rečeno. Postoji novum (Glasovi, koji nisu natprirodna bića, već su proizvedeni naučnim putem). Tehnologiju koriste i jedna i druga strana (s tim što Turci imaju bolje dirižable i tilsum vodu, a Velibor artefakt daleko naprednije i opasnije tehnologije, ali obe strane koriste dirižable, radio, vatreno oružje; hladno oružje se koristi ili u strahu od eksplozije vodonika (i tu Turci koriste hladno oružje, a Veliborov čovek pištolj), ili na kraju, kad evnuhovu sablju koriste obe strane, i gde mi se čini da ta sablja ima funkciju naglašavanja obrasca koji se ponavlja opet i opet i opet). Postoji objašnjenje kako je do tog sveta došlo, i kako se šta razvijalo, i to objašnjenje je tehnološko. Dođe mu kao crnjak što se, bez obzira na tehnologiju i kao nekakav napredak, isti obrasci večito ponavljaju (jer su ljudi idioti), ali mi je jezgro i dalje SF, a ne metafora.

E, sad. Deo ikonografije zbunjuje, jer liči na stimpank. Predstava sveta je nedovoljno razrađena, jer su, i nakon sveg uništavanja, preostali valjda još neki ljudi na planeti sem Turaka i Srba. Gde su oni? I kakvo je državno uređenje? I gde je komunikacija sa onima koji nisu ni Turci ni Srbi? Ok, fokus je na sukobu Turaka i Srba, i na tome da će se na kraju i jedni i drugi hvatati za sablje junačke, al' gde je tu ostatak sveta, kad vidimo da postoje i fabrike i tehnologija i svašta nešto? U tu nedovoljno razrađenu predstavu sveta spadaju i Glasovi; pošto su to zapravo ljudi tehnologijom učitani u zvuk, i pošto tehnologija ionako ume da bude eratična, nije mi problem što tehnologija nekad funkcioniše, a nekad ne, ali mi fali više podataka o njima i njihovom funkcionisanju.

U EF ili F ili bajku ne idu mi ovakve naučne postavke, ne kad su toliko razrađene.

Rekla bih da je "Jeka" SF koji je u nekim delovima mogao da bude bolje razrađen, ali ipak u nameri i formalno SF, a ne nešto drugo.

Lidija

  • Administrator
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 1.222
Re: Ocena žanrovske pripadnosti priča iz devedesetih
« Reply #102 on: April 02, 2017, 12:33:30 PM »
Pa jeste, slažem se da ikonografija može da bude zbunjujuća, ali meni je to samo kad je sagledavam u celini, i pod utiskom didaktičkih objašnjenja. Kad je zasebno gledaš, to u principu uopšte nije SF ikonografija: osim Glasova, ništa drugo nije iz SF inventara. Tačno je i da može da liči na stimpank, ali šta ja znam, nije baš da mi jedan diridžabl može da garantuje stimpank, a ovde baš i nema mnogo strukture retrofuturizma... no dobro, može se i to pretpostaviti, valjda. Ja baš nisam jaka po pitanju prepoznavanja stimpanka, ionako.

E sad, kad malo sortiraš ikonografiju, ostanu ti u principu samo Glasovi. I okej, ajde da ih bezuslovno prihvatimo samo na temelju Veliborovog didaktičkog objašnjenja, to nama nije problem, navikli smo da prihvatimo pogodbeni svet onakav kakav jeste. Ali ok jednom kad ih prihvatimo kao tehno-artefakte, oni bi se morali ponašati u skladu sa pravilima koje SF ima za svje meme, jer inače ne funkcioniše. To ti je vidljivo tamo u onom citatu za Džekil-Hajd problem: nije sporno da je serum startovao kao tehno-artefaht, i nije sporno da se ceo novum izgradio upravo na njemu, znači jeste bio glavni stožer pogodbenog sveta. Ali onog momenta kad je da tako kažem "ispao" iz uzročno-posledične doslednosti koja se od tehno-artefakta očekuje, ceo roman je naprosto ispao iz SF okvira. U tom smislu, Glasovi su konzistentno problematični, ne samo po pitanju njihovog kontrolisanja, koje je, jelda, skroz eratično, nego i po pitanju sopstvenog bekgraunda. Nema problema da mi Glasove prihvatimo kao solitone, pa čak i kao nekakav digitalni genom nekadašnjih stvarnih ljudi, ali magma naprosto nije samopodrazumevajući medijum u koji bi se takvi digitalni entiteti mogli ikako "uskladištiti", da tako kažem. I ne samo oni, nego i bilo šta tehnološko, otud je to naprosto proizvoljnost koja odlilno funkcioniše u fentezi domenu ali nikako u SF domenu: naravno da SF dozvoljava da se sve i svašta uradi, ali neka racionalizacija je ipak nužna, dakle, u šta tačno u magmi ti skladištiš te tehno-artefakte? u rastopljen silikone? CO2? u rastopljeni kamen? Neka racionalizacija je tu ipak nužna, inače suspenzija neverice koju SF podrazumeva naprosto ne funkcioniše...

Moguće da ti imaš malko fleksibilnije parametre po pitanju te suspenzije neverice pa ti je dovoljna i insinuacija da ostatak "odradiš" sama, što bi se reklo... znam da dosta ljudi ne povlači granicu između SFa i sajens fentezija, i to je sasvim okej dok god se zadržavamo na striktno čitalačkom doživljaju. Ali za potrebe klasifikacije je ipak potrebno imati čvršće parametre, inače bukvalno nećeš imati osnova da izdvojiš ni Supermena iz SFa, a kamoli Džekil-Hajda...  ;D

angel011

  • Sr. Member
  • ****
  • Posts: 299
Re: Ocena žanrovske pripadnosti priča iz devedesetih
« Reply #103 on: April 02, 2017, 01:24:24 PM »
Supermen leti jer je vanzemaljac.  ;D (Disklejmer: ne, ne mislim da je Supermen SF)

Pretpostavljam da su mi parametri fleksibilniji, i da mi je dovoljno da mi se nagovesti da je to nešto stvoreno naukom, pa makar i objašnjenje bilo nedovoljno.

A uzimam u obzir i taj neki period ranih devedesetih kad je to pisano, i kad su se kod nas u prevodu pojavili Vulfovo "Novo sunce" (kao što sam već pomenula, to nam je bilo nešto što je naizgled epska fantastika i kvazi srednji vek, a ono ispadne SF) i "Snežna kraljica" Džoan Vindž, SF obrada bajke. I tu sad imam pitanje za Miću: koliko su u to vreme naši autori (bil da je to kasnije objavljeno ili ne) pisali, ili pokušavali da pišu, nešto što naizgled nije SF, da bi se kasnije, u objašnjenju, pokazalo da ipak jeste SF? Jerbo mi Jakšićeva "Jeka" i te kako liči na takav pokušaj, i na to da je autor definitivno nameravao da napiše SF priču.

Inače, slažem se da "Jeka" jeste nezgodna za klasifikaciju, kao i kasnija srpska fantastika koja je otišla nekim svojim putem u kome bi bilo znatno lakše uočiti trendove nego je klasifikovati žanrovski.

Lidija

  • Administrator
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 1.222
Re: Ocena žanrovske pripadnosti priča iz devedesetih
« Reply #104 on: April 02, 2017, 02:20:24 PM »
Upravo tako! Supermen leti jer je vanzemaljac!  ;D

Zato i jeste ovako lako zameniti racionalizaciju za pseudoracionalizaciju, u kojoj ti se sve čini logično i moguće i totalno prihvatljivo. To nije fenomen samo u žanru, nego i u RL, otud i imaš toliko ljudi koji tako lako iskorače iz stvarnosti...