Nebula 2017

Author Topic: Nebula 2017  (Read 16176 times)

Miodrag Milovanovic

  • Global Moderator
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 625
Re: Nebula 2017
« Reply #15 on: February 24, 2017, 10:56:20 PM »
U našem malo svemiru, dakle, ja slovim za nekog kvazi-srbina, a? Oćemo da se vređamo...  :)
U stvari, ghoule, meni se sve više čini da i naš SF i tvoj horror gube bitku sa fentazijem...

Šalu na stranu, u suštini, kao što rekoh, da sam u knjizi se bavio posle 90-tih samo SF-om, malo šta bih imao da napišem.
Odnosno, imao bih malo toga lepog da napišem. Generalno, tek par pisaca domaćeg SF-a posle 90-tih
je pokušalo da prati kretanja u savremenom SF-u i to nisu bila njihova najbolja dela, bar po mom skromnom
mišljenju.

Lidija, kao što i sama kaže, gotovo isključivo se danas bavi post-transhumanističkim SF-om.
Po meni je to prilično legitiman pristup, jer tu SF danas možda najviše prati savremenu filozofsku misao, ali i kretanja u nauci i tehnologiji.

Uzeo sam, na primer, poslednji UBIQ i pokušao da čitam prvu priču Izgubljena zvezda meni nepoznatog autora Filipa Nikolića. Žiljak je stavlja da otvori broj, jer je to onaj klasičan svemirski SF koji on voli, pristojno napisan. Ali to je SF koji je meni praktično nečitljiv. On ne nosi ništa od vremena u kome se nalazimo. Kao što kažu u odrednici o SF-megatekstu, a što intuitivno već godinama imam na umu, SF je korpus svih žanrovskih dela do sada napisanih. Svako novo delo, ako želi da da nešto novo tom korpusu, mora da iskorači dalje, mora da da nešto više od onoga što su nam dali pisci pedesetih, šezdesetih i inih godina prošlog veka. Three body problem, na primer, donosi to nešto novo u vidu retrospektive gotovo čitavog korpusa space opere, obogaćene svežim dahom istoka. Pa i tu trilogiju, evo, donekle s mukom dovršavam.

Ili ja starim ili SF stari...  :)

Ghoul

  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 530
    • the cult of ghoul
Re: Nebula 2017
« Reply #16 on: February 25, 2017, 02:18:43 AM »
ovde je na delu sukob nacističkih eugeničara (SF) protiv srpsko-tursko-cigansko-jevrejsko-bugarsko-cincarskog melting pota (horor)!

rasna-žanrovska sf čistota nasuprot slobodoumlju i otvorenosti i 'jebo-granice, važno-je-da-se-volimo' pristupu horora.

Lidija

  • Administrator
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 1.222
Re: Nebula 2017
« Reply #17 on: February 25, 2017, 08:46:54 AM »
kikiki... pa kad li se to poturči, efendija Ghoule, kad li čalmu steče??!  ;D i gde li tavoriše ti fini sentimenti onomad kad si zapravo imao empirijske prilike da suočiš mnoga ( i radikalno suprotna tvojemu) viđenja žanra horora??

No obaška sad, nedajmo se mraku cinizma, siblinzi hjumansi.  :-*

Mićo, žanr skupo naplaćuje diskonuitete, ko i svi entiteti usavršavani na evoluciji. U tom smislu, pankovi su bili dragocena karika sa današnjim "hard SF" svetonazorom, ma koliko nam danas oni izgledali palpični. Što su i bili, jelda, nema tu spora. Ali ima SF onaj poznati obrazac ekspanzije: najpre singulani vizionar markira najdalji horizont, onda horda palpičnih entuzijasta razgazi teren, onda se malko ozbiljniji majstori bave racionalizacijama tako stečenog inventara, sve dok ga ne uobliče u praktikujući centar. Danas to jeste praktikujući centar, neka vrst uporišta iz kojeg se lansiraju eventualne ekspedicije hardkor graničara. Ali polazni centar često ume da utiče na odredišta, to procentualno gledano, makar po pitanju markiranja staza rado prolaženih, tako da... mi kao čitaoci danas manje-više znamo kuda se sve to danas rado ide, mada i ne znamo uvek i u potpunosti šta će se sve tamo naći. Inače, ako smem da primetim - van tog teksta iz Ubiqa (nisam čitala), tvoj nesklad sa savremenim korpusom dao se primetiti još na Aurori...  :D

e sad, što se Cixina tiče - spejs-opera i danas radi sve što je oduvek radila, bar kad je o inventaru i retrospektivama reč: već godinama grickam i ne uspevam da sažvačem Cosmonaut Keep, iako sam svesna koliko je uticaja imao... ali eto, da mi je taj sadržaj ponuđen u drugačijem formatu, garant bi me oduševio, no ovako... ne ide pa ne ide.  :) verujem da je i kod tebe sličan problem u pitanju: verujem da bi ti sam sadržaj posthuman SFa bio veoma intrigantan - jer ko ne bi našao intrigantnim kontemplacije na temu ko smo, i kud idemo, i zašto i kako se tamo upućujemo - ali eto, ne dopada ti se format isporuke.

Od svih evolutivnih promena kojih sam svesna u današnjem SFu, i ja najviše primećujem promenu formata isporuke: ja samo imam tu sreću da mi novi format više prija od staroga, to je sve. Da nije tako, pretpostavljam da bih imala iste probleme kao i ti, jer na kraju se sve to ipak svodi na pitanja estetike.

Baćigalupijev Vodeni nož dobro predstavlja najnoviji pravac u eko-SFu (više nije eko-pank SF, sad je samo eko-SF): većina definicija koje navodiš ne bi ga ni prepoznala kao SF, pogotovo ne u svetlu Gibsonove procene o neravnomerno raspodeljenoj stvarnosti, pa još dodatno armirane stremljenjima mejnstrima da se bliskim futurizmom i njegovim distopijama bavi u striktno ne-SF, ne-žanrovskom formatu. Chris James sa The O.D., drugi Chris James sa Repulse: Europe at War 2062-2064, Claire Vaye Watkins sa Gold, Fame Citrus, Warren Ellis sa Normal, Greg Hrbek sa Not on fire, but burning, Lionel Shriver sa The Mandibles... sve je to daleko više mejnstrim nego SF. Naravno, može se čitati i u SF ključu, jer mi smo navikli da bliski futurizam i distopije generalno poistovećujemo sa SFom, ali ne, to nije pisano za SF, to je pisano striktno za mejnstrim. Naravno, tu se opet otvara situacija u kojoj će SF silno da profitira, u mnogo aspekata, od sofisticiranja žanrovskog formalnog postupka pa sve do daljeg "izlaska iz geta", ako je taj fenomen još uvek uopšte i aktuelan. Ali u isto vreme, samo ovaj malecki korpus nabrojanih naslova pokazaće ti koliko je SF danas izašao iz okvira tih definicija koje navodiš. A ovo su naslovi koje sam pročitala samo u zadnjih par meseci, i to su bili nasumce izabrani, pošto autori uglavnom i nisu žanrovski prepoznatljivi.

Samo taj malecki, minimalni korpus bi ti otvorio oči, da tako kažem, koliko su zapravo sve definicije koje navodiš danas bezvredne, u smislu praktične primenjivosti. Kako prepoznati novum u situaciji u kojoj jedan grad aktivno otima drugom vodu? Da li to uopšte jeste ikakav novum? Pa, ako jeste, upravo taj i takav novum imamo još od filma Chinatown. Ipak, najmanje 3 gorenavedena romana kreću od upravo te premise i na njoj grade distopiju koja je toliko kratkoročno futuristična, i sa toliko minimalnim odmakom od stvarnosti kakvu znamo, da se može reći kako se događa bukvalno noćas, pa ipak, to jeste SF, samo ne onaj za koji imaš proviziju u svim tim 60 godina starim definicijama.

A onaj SF za koji još uvek i donekle imaš tu proviziju - pa, on ti je nečitljiv. Kao Aurora, recimo. go figure.  ;D

Miodrag Milovanovic

  • Global Moderator
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 625
Re: Nebula 2017
« Reply #18 on: February 25, 2017, 08:53:51 AM »
kmek...  :'(

Lidija

  • Administrator
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 1.222
Re: Nebula 2017
« Reply #19 on: February 25, 2017, 09:55:14 AM »
Ništa kmek, tovariš, nego zgrabi bar tog Baćigalupija, njega si već čitao pa znaš da imaš razumne šanse da preživiš...  ;D a onda posle idući naslov sa liste i eto, očas posla imaćeš prozor u današnje vidike. A onda će i mnoge druge stvari da legnu na svoja mesta...  ;)

Aleksandar_B_Nedeljkovic

  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 1.002
Re: Nebula 2017 i ova diskusija o prirodi zhanra
« Reply #20 on: February 25, 2017, 08:35:41 PM »
Било је на овом форуму и баш на овом топику недавно врло добрих дискусија, Либеат и Мићиних, о дефинисању жанра. (Дакле тема се одмакла од Небуле 2017. Off-topic?)

СФ је, парадоксално, велика узданица и снага књижевног реализма, данас. Наравно да је СФ реалистичка књижевност о стварима које још нису откривене или се још нису догодиле, али би, у складу са научним погледом на свет, можда могле бити откривене, или се догодити, једног дана; и о другим световима, другим животима, не овом овде и сад. СФ је когнитивни жанр, а основни његов мото би могао бити:  желим да знам. I want to know. Или на италијанском, као што је 1976. године рекао у једној песми, тада популарни Адриано Ћелентано: vorrei sapere.

И наравно да је Либеат у праву да се унутар имагинативног универзума СФ књижевног дела, мора безусловно и буквално, доследно прихватити да је стварно, истинито, то што се приказује. Онај ко то не разуме, тај не разуме суштину СФ.

Друго:

Мићо, ако је дошло до замирања српске научне фантастике, а до експанзије фантазије мача и врача (али, ја не знам да ли је то тако), па, у том случају, треба то признати. Констатовати. Јасно, отворено и једноставно. Нисте Ви обавезни да посматрате сваке године по 50 књижевних дела наше фантастике, па каквих-таквих, било којих, шта год да се објавило, и да Вас носе плиме разних актуелних тенденција, тамо-амо. Па, ако нема 50 српских СФ прича, Ви да посматрате 50 српских епских фантази дела, или хорора, итд. Не. Ви уопште нисте у обавези да пратите целу српску сцену фантастике. Него, само научне фантастике. Па, ако је празна, напуштена, реците слободно да је празна и напуштена. (Али, ја не кажем да јесте.)

Ви, Мићо, изгледа да кажете да ако бисте писали само о новој српској баш-правој-СФ, онда практично не бисте имали о чему да пишете. Па, добро, ОК, онда реците јасно и хајде да се помиримо са тиме: реците, српска СФ се угасила.

Не треба да се помирите са неком као неминовном судбином да одсад морате да пратите ону фантастику, какву било, па и мача и врача, ако Срби више не пишу СФ.

Ја мислим да смо ми још пре тридесет година имали у суштини један неизречени приступ, отприлике овакав: ако се једне године појави само једна једина добра домаћа СФ прича, признати да је то најбоља домаћа СФ прича те године, изрећи ту похвалу, па, ако је могуће, и доделити награду.

И, ако српски СФ филм још увек (данас, година 2017) не постоји, треба и то признати. А то може битно, огромном снагом, да делује на успон, или пад, СФ књижевности.

Трећа тема:
Гулов изненадни и провокативни (мало свађалачки формулисан) пледоаје за жанровску инклузивност без граница (ако сам добро схватио) значи да свака историја српског било чега, може да укључи и историјат српског било чега другог, јер као то је политички коректно и толерантно. Па рецимо историја српске металске индустрије, зашто не би имала и поглавља о гајењу кукуруза а и кромпира. И о најбољим нашим шахистима. И поглавља о било чему другом.


Ghoul

  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 530
    • the cult of ghoul
Re: Nebula 2017
« Reply #21 on: February 25, 2017, 09:11:55 PM »
bojim se da me, predvidivo, niste dobro shvatili: ja se ne zalažem za „жанровску инклузивност без граница” već samo, kao što sam već rekao, parodiram opsednutost granicama i podelama koja je naročito izražena kod SF-ovaca, a kod hororista nije skoro nimalo, ili ako jeste, to je u beskrajno blažem obliku nego kod navedenih doktora, i njihovih sledbenika.

naročito je promašena analogija u kojoj se mešaju babe i žabe, odnosno trpanje u isti koš “металске индустрије, гајењa кукуруза, кромпира и шахиста”.

ova analogija ne stoji iz prostog razloga zato što – barem iz ugla širokogrudih i otvorenih hororista – žanrovi SF, horor i fantazija NISU međusobno ni blizu TOLIKO udaljeni koliko se to SF-ovci upinju da dokažu u svojim rasno-čistim nastojanjima.
sasvim sigurno između ova tri žanra postoje DALEKO veće sličnosti nego između “металске индустрије, гајењa кукуруза, кромпира и шахиста”.

Ghoul

  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 530
    • the cult of ghoul
Re: Nebula 2017
« Reply #22 on: February 26, 2017, 03:05:08 AM »
ukratko, zvučite kao slovenci (sf) koji su, pred raspad sfrj, tvrdili da oni uopšte nisu sloveni nego veneti ili tako neko pleme koje nema nikakve veze s nama, ogavnim južnjacima (horor).

Lidija

  • Administrator
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 1.222
Re: Nebula 2017 i ova diskusija o prirodi zhanra
« Reply #23 on: February 26, 2017, 09:26:56 AM »
I evo, kolega Ghoul nam veoma uspešno ilustruje promenu diskursa u 90tim, kad se krenulo sa analogijama iz striktno dnevnopolitičke situacije. Naravno, imale su daleko više impakta 90tih nego što danas imaju, ali indikativno je da se u kontekstu SFa takva vrst stigmatizacije još uvek aktivno koristi, kao što vidimo, skoro 3 decenije kasnije.   :-*

Naravno, tamo 90tih je to bio pasivno-agresivni preludij u temeljit društveni inžinjering, formalizovan kroz efikasnu čistku "nepodobnih" žanrovskih domena i motiva, i šnjur je tu lako odneo fentezi, sa inventarom ekstremno podesnim za kontempliranja slavne prošlosti, krucijalnih bitaka, miropomazanih dinastija, feudalnog državnog ustrojstva, nadrealističkih istorijskih kontinuiteta, i, generalno govoreći, novokonstruisane javne vizije bazirane na proznim "reinkarnacijama" raznih alternativnih prošlosti, striktno unutar konteksta magičnog realizma, predočenog kroz rapidno banalizovani imaginarijum folklorne fantastike. Ko je umeo da sa time pravi kompromise, pravio je, kroz taktična izbegavanja bilo kakvog kritički nastrojenog investigativnog napora koji je suština SF motivacije; ko nije, pa, taj naprosto nije, i... to nam je bilo to.  :)



No, dobro, vratimo se ozbiljnijim stvarima:

(Дакле тема се одмакла од Небуле 2017. Off-topic?)


Verujem da Mića ovim topikom pokušava da akcentira fenomen "mešanja žanrova" kao relevantan za definisanje SF; ja nekako i nisam u stanju da tu relevantnost prepoznam.

Na kraju krajeva, čim se uopšte i govori o mešanju žanrova, to podrazumeva da se kreće od nekakvog  konsenzusa po pitanju definicije svakog žanra pojedinačno, jer kako bi se inače ikakvo mešanje uopšte i prepoznalo?

Na nivou motiva i ikonografije, SF veoma dobro podnosi bilo kakva mešanja; SF motivacija može da sa lakoćom probavi bilo kakve fentezi motive, recimo, kao bogove i magiju u Zelaznijevom Gospodaru svetlosti, vampire kao u G.R.R. Martinovom Fevre Dream, zombije kao u Wattsovom Blindsightu... ukratko, štagod ovde nađemo kao primer, naći ćemo i obilan SF korpus koji te motive uspešno apsorbira i dekonstruiše. Kao što rekoste, SF je vođen "želim da znam" imperativom, zato i veoma rado i veoma često poseže za upravo takvim motivima, koristeći ih u svrhe displeja svog kognitivnog aspekta. Sa oduševljenjem pomalo nalik onom dečijem pri dekonstrukciji fenomena Deda mraza, SF jako voli da kritički i investigativno analizira motive natprirodnog i pseudologičnog...  ;D

Zauzvrat, ostali žanrovi vole da "pozajmljuju" upravo tu i takvu SF motivaciju - SF ekstrapolaciju i racionalizaciju - jer im ona često služi u svrhe ekspresne afirmacije worldbuildiga i poprilične alatske pripomoći oko suspenzije neverice.

Tako da, naravno, to je aksiom života na Zemlji - sve voli da se meša sa svačim.  :) A rezultati takvog mešanja neretko unaprede osnovne karakteristike sviju upletenih roditelja, održavajući tako neophodnu raznovrsnost na kojoj cvate svaki korpus entiteta baziranoj na evoluciji.

I to nas vraća na onu drevnu mudrost zvanu Okamova oštrica; entitete ne valja bez potrebe umnožavati, pa je otud i premeštanje fokusa na mešanja i hibride krajnje kontraproduktivno.

Ili, prostije rečeno: ako nemamo parametre za SF, nemamo ni osnova da pričamo o bilo kakvim karakteristikama hibrida u kom on (navodno) učestvuje. Štaviše, nemamo ni osnova da tvrdimo kako ih uopšte prepoznajemo. A koristiti te hibride kao argument da se SF parametri upravo zbog njih ne mogu da uspostave, pa... to je meni i dalje poprilično neprihvatljivo, bez obzira što imam tonu razumevanja (i lične inklinacije, uslovljene istorijskim kontekstom kojeg pominjem na početku ovog posta :P) za sentimente koji odvode u takav kompromis. 
*hugz&kisses*







Miodrag Milovanovic

  • Global Moderator
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 625
Re: Nebula 2017
« Reply #24 on: February 26, 2017, 11:04:46 AM »
Verujem da Mića ovim topikom pokušava da akcentira fenomen "mešanja žanrova" kao relevantan za definisanje SF; ja nekako i nisam u stanju da tu relevantnost prepoznam.

Miodrag Milovanovic

  • Global Moderator
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 625
Re: Nebula 2017
« Reply #25 on: February 26, 2017, 11:25:10 AM »
Quote
Verujem da Mića ovim topikom pokušava da akcentira fenomen "mešanja žanrova" kao relevantan za definisanje SF; ja nekako i nisam u stanju da tu relevantnost prepoznam.

O, aman! Odakle ti sad ovo? Odakle ti ideja da mi je mešanje žanrova relevantno za definisanje SF-a?
Evo kako piše u knjizi...

Poglavlje Mešanje žanrova predstavlja nekoliko žanrovskih i drugih pravaca kojima se kretala domaća književnost pre svega u godinama nakon raspada bivše Jugoslavije. Neki od tih pravaca zadržavaju elemente naučne fantastike, dok drugi, kao što je veći deo horora, ili gotovo sva dela epske fantastike, osim donekle slične publike, imaju vrlo malo ili nimalo dodirnih tačaka sa SF-om. U ovom poglavlju navedena su i ostvarenja pojedinih pisaca glavnog toka ili književne matice, koji manje ili više uspešno koriste određene elemente naučne fantastike.

Gde ti ovde vidiš da ja imam nameru da mešanje žanrova vidim kao relevatno za definisanje SF-a? Toga nema ni u poglavljima o definisanju SF-a, sasvim sigurno.

Quote
Naravno, tamo 90tih je to bio pasivno-agresivni preludij u temeljit društveni inžinjering, formalizovan kroz efikasnu čistku "nepodobnih" žanrovskih domena i motiva, i šnjur je tu lako odneo fentezi, sa inventarom ekstremno podesnim za kontempliranja slavne prošlosti, krucijalnih bitaka, miropomazanih dinastija, feudalnog državnog ustrojstva, nadrealističkih istorijskih kontinuiteta, i, generalno govoreći, novokonstruisane javne vizije bazirane na proznim "reinkarnacijama" raznih alternativnih prošlosti, striktno unutar konteksta magičnog realizma, predočenog kroz rapidno banalizovani imaginarijum folklorne fantastike. Ko je umeo da sa time pravi kompromise, pravio je, kroz taktična izbegavanja bilo kakvog kritički nastrojenog investigativnog napora koji je suština SF motivacije; ko nije, pa, taj naprosto nije, i... to nam je bilo to.  :)

Ovo veoma efektno zvuči, sa mnogim konstatacijama bih mogao da se složim, ali mnogo toga i ne štima. Naime, sva ona relevatna dela koja bi se mogla svrstati u korpus epske fantastike sa kraja osamdesetih i početka devedesetih ekstremno su kritična prema "srpstvu" i veličanju slavne srpske prošlosti -  Fipina Zlatna knjiga, Bobanov Crni cvet, na primer. Veličanje srpske prošlosti i sve ono o čemu pričaš dolazi u korpusu epske fantastike tek sa Tešićem i naslednicima, a može se videti i u delima bliskim alternativnoj istoriji, kao što kažeš - možda još od Lazovića, a sasvim sigurno sredinom 2000-tih...

O ovome bih voleo da diskutujemo šire, jer je to ono što nedostaje mojoj knjizi... Tu si potpuno u pravu!






Lidija

  • Administrator
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 1.222
Re: Nebula 2017
« Reply #26 on: February 26, 2017, 11:40:32 AM »
Quote
Verujem da Mića ovim topikom pokušava da akcentira fenomen "mešanja žanrova" kao relevantan za definisanje SF; ja nekako i nisam u stanju da tu relevantnost prepoznam.

O, aman! Odakle ti sad ovo? Odakle ti ideja da mi je mešanje žanrova relevantno za definisanje SF-a?

pa eto, to se nekako dalo naslutiti iz onog: "U suštini, teško je očekivati da će ikada biti formulisana definicija koja će obuhvatiti sve pojavne oblike onoga što većina čitalaca prihvata kao naučnu fantastiku. U svakom slučaju, kada se nađemo blizu centra, konsenzus šta je to naučna fantastika uglavnom postoji. Ako se udaljimo i pođemo ka rubnim podžanrovima, kao što su utopija i antiutopija, ili mač i mađija, konsenzus verovatno nikada neće ni biti postignut, pogotovu ako se imaju u vidu savremena kretanja u žanrovskoj literaturi. "

taj deo o "savremenim kretanjima u žanrovskoj literaturi" sam shvatila upravo kao da je baziran na tom fenomenu rubnih ili mešanih žanrova, koji aktivno sprečavaju konsenzus po pitanju žanrovskih demarkacija...

okej sad, moguće je da pogrešno tumačim tekst, ali opet, valjda su u nekoj sitnoj meri za to krive i tvoje nepreciznosti...  :'(

(ostatak kasnije, kad se dočepam solidne tastature... ;) )

Miodrag Milovanovic

  • Global Moderator
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 625
Re: Nebula 2017
« Reply #27 on: February 26, 2017, 12:34:43 PM »
Ma, naravno da su krive moje nepreciznosti. Hteo sam da kažem da savremena kretanja u žanrovskoj literaturi, gde sve manje ima onoga što je blisko onome što sam neprecizno nazvao centrom (a što je prevashodno, po mom mišljenju hard-SF), sasvim sigurno neće doprineti da se donese jednoznača definicaja - a što smo već, nadam se, zaključili. Upravo ono što si ti konstatovala ovde - prisustvo ostvarenja kod kojih je novum teško prepoznatljiv - ti si dala moj vodeni primer, ja sam tada mislio uglavnom na Pattern Recognition ili neka slipstream ostvarenja . Tu zaista nisam mislio na mešanje žanrova, mada posredno ima i toga, naravno. Zabuni doprinosi i neprecizno pominjanje "rubnih podžanrova" gde nisam mislio na podžarove SF-a, već podžanrove fantastične književnosti.

Kad čovek piše, on misli da i drugi misle isto što i on, a onda se ispostavi da to što je napisao i ne mora da se čita na način na koji je on zamislio.  :'( :'( :'(

Meni zaista puno koristi ova rasprava... Nadam se da će Antologija izaći u neko dogledno vreme i da ću moći da ovo poispravljam. (usput kreirajući nove gluposti...)  :'(

Aleksandar_B_Nedeljkovic

  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 1.002
Re: Nebula 2017
« Reply #28 on: February 26, 2017, 03:19:20 PM »
Да али мени би било веома важно, и веома корисно, ако би неко ко је пажљиво и стручно пратио српску СФ сцену, могао, сада, јасно и храбро да каже да ли је у протеклих двадесетак година дошло до одумирања и гашења српске научне фантастике. Али можда је то већ написано у Мићиној књизи.

Lidija

  • Administrator
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 1.222
Re: Nebula 2017
« Reply #29 on: February 27, 2017, 08:10:51 AM »
Da, epska je došla kasnije, ali ne sećam se da je ikome prvenac bio SF, iako su svi prvenci pisani upravo krajem 80tih, dakle, u vreme kad je SF bio prilično na snazi, bar kad se gleda korpus kratke proze. Ali ti si tom dobu svakako bolji očevidac nego ja, imaš i potpuniji uvid i bliži pogled, dok ja pamtim samo ono u šta sam imala direktan uvid, a kako to „zvuči“, pa ne znam, ali valjda možeš da proceniš ako ima odmaka od stvarnosti kakvu ti pamtiš, pa mi reci...

Recimo, Boban je organizovao odličnu promociju Tamnog Vilajeta, bilo je prisutno zaista mnogo ljudi, a ZŽ je bio vrlo detaljan govornik. Sve je bilo ekstremno impresivno, i ZŽ je kasnije došao i u Klub, i tamo je opet ponudio utiske o knjizi, i opet je stavio u pozitivan fokus trend „odomaćivanja“ priča, da tako kažem. I analizirao je sve tri, Lazovićeva i Bobanova su bile sasvim jasne što se formata tiče, distopični bliski futurizam i alternativna istorija iz Apisovog doba, ali Fipina je bila nešto sasvim drugo. Naravno, žanrovski je bila očigledno parodija ali je ujedno i bila mnogo toga pride, a ponajpre fiksirana u trenutačnu sadašnjicu. I tačno da je to bilo lako prepoznatljivo, ali u isto vreme i nije, bar ne nekome sa strane, jer u pitanju je bila višeznačna metafora koju je mogao da ispravno rasklopi samo onaj kome se obraćala. Ja tada nisam mogla metaforu da rasklopim; nisam znala šta to tačno Zara Zun treba da predstavlja u kontekstu metafore. Ne znam ni danas, ako ćemo pravo, ali fakt da je metafora bila toliko aktuelna i relevantna je u velikoj meri otežao konverzacije; pojavila se situacija u kojoj bi eventualno nerazumevanje ili pogrešno razumevanje teksta moglo da ima uvredljiv prizvuk. Ne za autora, Fipa je po tom pitanju uvek bio kul tip, nego za ostale diskutante.

Teško za objasniti, čak i danas. A onda pogotovo, jer to je tad bio skroz nov fenomen u klubu. Sadržaj je odjednom postao veoma relevantan. Čovek je odjednom morao da bude vrlo oprezan šta će da kaže, jer se sve teže moglo proceniti sagovornikove reakcije. Bilo kako sitna nerazumevanja teksta su odjednom mogla da imaju neočekivane i skroz neprijatne posledice. Da, i diskurs se promenio. Razgovarati o pričama je sve češće podrazumevalo razgovarati o politici, ali posredno. Odjednom je trebalo da žongliraš konverzaciju na najmanje dva nivoa, i da paziš kako će te se razumeti na oba. A to je sve više postajalo naporno, naravno. 

Kasnije, kad se fandom aktivirao u virtuelnom formatu preko foruma, učinilo mi se da u novoj ekipi nema toliko tog pritiska po pitanju razgovora o domaćoj prozi. Ali neka osetljivost po pitanju tumačenja tekstova jeste ostala, samo se manje videla, uglavnom zato jer su ljudi bili oprezniji i generalno su manje pominjali bilo kakve delikatne stvari.