Ben H. Winters

Author Topic: Ben H. Winters  (Read 8533 times)

Lidija

  • Administrator
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 1.222
Ben H. Winters
« on: January 20, 2017, 08:48:48 AM »
Elem, upravo sam dovršila jednu stvarno izuzetnu knjigu, pa otud i smatram da njen autor apsolutno zaslužuje svoj topik, pošto ću mu se svakako vratiti.

(Najpre da kažem kako sam (opet! po ko zna koji put!) strašno razočarana u sistem žanrovskih nagrada, jer alternativna istorija ima svoju nagradu – Sidewise – ali ova fenomenalna knjiga nije bila čak ni nominovana. A da ne tupim sad o tome kakvi sve nečitljivi i infantilni dronjci i cvonjci eventualno pokupe tu nagradu… (No pošto sam knjigu imala u folderu ‘nominacije’, mora da je bila nominovana za nešto, samo se više ne sećam što.))





Ali samo kakva je ovo alternativna istorija!

Sa divergentnom tačkom tamo negde pred samo ubistvo Linkolna, alternativa je postavljena u tajmlajn u kom se nije dogodio onaj famozni Linkolnov pritisak na južnjačke države da kriminalizuju robovlasništvo, otud se ovde nudi alternativa u kojoj su četiri države – Misisipi, Luizijana, Karolina i Alabama -  zadržale legalno i ustavno pravo na posedovanje robova.

Priča nam nudi taj tajmlajn u striktno paralelnom vremenu, dakle u lako prepoznatljivoj današnjoj tačci-u-vremenu, sa sve nekim pop-kulturnim ličnostima koje su tu ne samo da zacementiraju vremenske koordinate, nego i da nam ponude impresivnu dubinu i trodimenzionalnost uopšte: na primer, Majkl Džekson je ovde još itekako živ, jer je u ovom svetu imao oko čega da se angažuje – oko pravde za svoju sabraću-robove u “Big Four”, kako se knjiga referiše na konkretne države - pa nije ni imao vremena da završi onako kako je završio u našem tajmlajnu.

I kako je to samo vešto i uverljivo ponuđen svet! Jer lako je uzeti bilo koju proizvoljnu istorijsku fazu za divergentni okvir, ali ono što je izuzetno teško je ponuditi uverljivu evoluciju tako kreiranog tajmlajna… a Wintersu to tako lako i tako ubedljivo polazi od ruke da vam prosto zastane dah pri čitanju.

Jer Wintersova sadašnjica je paralelna našoj u svim mogućim prepoznatljivim domenima, a pogotovo u domenu političke korektnosti: 3 miliona te nesrećne crnačke populacije se ne zovu prosto ‘robovi’ nego “Person Bound to Labor”, ili kraće ‘pibi”.

Samo sa tim naoko sitnim jezičkim fenomenom Winters radi istinska čuda, otkivajući vam tokom čitanja koliko ta politički korektna formalnost zapravo moćno utiče na vašu percepciju.   

Priznajem da me duboko fascinira činjenica da je ovu knjigu napisao belac a ne crnac; da se mnogi crnački autori i dandanas zadovoljavaju da o ovoj konkretno represiji govore striktno uz pomoć metafora, parabola ili teške fanstastike uopšte, gubeći tako ne samo na snazi poruke, nego i na sopstvenoj sposobnosti da jasnije uvide sve dimenzije tragedije.

Winters se ingeniozno odlučuje za ultra tvrdi realizam i njegova proza zato isporučuje maksimalan impakt kojem ama baš ništa nije oduzeto kroz kojekakve blablatrućove imaginativne alegoričnosti.

Zaplet prati Viktora, slave-huntera koji je i sam nekada bio rob, i koji tim svojim gorkim i nehumanim poslom zapravo kupuje svoju slobodu. Viktorova ličnost je kondenzovani profil psihologije hendikepa kojeg proizvodi čak i sama mogućnost društvene inferiornosti u onom primarnom smislu koji je vrlo lako primenjiv i na manje drastične fenomene ne-slobode kakvu imamo u svetu.

A Wintersova ubedljivost po tom pitanju je uistinu uznemiravajuća, jer se cela ta njegova postavka alternativne istorije zapravo vrlo malo fizički razlikuje od naše svakodnevice. Naprosto, ceo ovaj svet kakvog znamo je tu u knjizi, samo sad u njemu imamo i legalizovane robove.

Naravno, imamo i ono drugo, isto toliko bitno: imamo i ljude duboko posvećene ispravljanju te nepravde.

I kao i uvek kad je takav društveni angažman u pitanju, moralne smernice se lako zagube, a njihove granice nestanu u izmaglici: ne mali broj Wintersovih protagonista u ispravljanju jedne nepravde često i sami počine još goru.

Elem, o finesama ovog fascinatnog šta-bi-bilo-da-je-bilo malo kasnije, kad overim još ponešto od Wintersa. Za sada me daleko više fascinira fakt da i Wintersa lako prepoznajem kao suštinski ne-žanrovca, iako je ovo bez dileme punokrvno žanrovska knjiga.



Lidija

  • Administrator
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 1.222
Re: Ben H. Winters
« Reply #1 on: March 31, 2017, 08:47:01 AM »



Do 17 septembra, asteroidu 2011GV1 je zvanično dodeljeno 0.000047% mogućnosti da na bilo koji način okrzne zemljinu putanju. Onda je neko vreme asteroid bilo nemoguće precizno pratiti, a kad je izašao iz dometa Sunčeve gravitacije ustanovljeno je da je na sve sigurnijem putu kolizije sa Zemljom. Kompjuterske projekcije su ustanovile da će impakt zonu biti moguće sa sigurnošću ustanoviti tek u Aprilu, no u svakom slučaju, bilo je sasvim očigledno da će usloviti kraj civilizacije, jer pola svetske populacije će umreti odmah, u seriji uzročnih kataklizmi. I tako, u aprilu je asteroid Maja udaljen od Zemlje nekih 280 miliona milja, usmeren da svih svojih 10 megatona eksplozije isporuči u zalivu indonezijskog arhipelaga.

U takvom svetu Damoklovog mača, Hank Palace doživljava ostvarivanje svog najiskrenijeg sna – da bude policijski detektiv. I pored mladosti i neiskustva, Hank postaje detektivom prosto zato što nema ko drugi: ljudi lutaju zemljom nasumce i bez plana, rešeni da vreme do impakta provedu u ispunjivanju ma kakvih želja kojih u očajanju mogu da se sete, bar dok ih ne savlada želja za samoubistvom. Malo ko želi da svoje poslednje dane na Zemlji provede kao detektiv.

U svom prvom radnom danu, Hank zatiče leš samoubice u toaletu Mekdonaldovog restorana. U svetu u kom se leševi samoubica nalaze po tuce na minut, niko ne postavlja nikakva pitanja osim kako da se leš što efikasnije eliminira iz svakodnevice, no Hank je rešen da svoje poslednje dane proživi bez da dozvoli Maji da ih oblikuje sa daljine. Otud, Hank smesta postavlja pitanja: zašto samoubica nije ostavio oproštajnu poruku? I zašto je rešio da se obesi o veoma skup dizajner opasač, kad je sopstvene pantalone opasao jednim jeftinim i dotrajalim? I zašto nema u džepu mobilni telefon?

Kolege ga smatraju naivnim, kad ih ne mrzi da o njemu uopšte razmišljaju, vazda prezauzeti sopstvenim eskapizmima. Prepušten sam sebi, Hank kreira svoj individualni eskapizam bega u stvarnost: Hank poseduje i neguje rešenost da sve jeste važno i mora biti važno, jer jedino to nas čini onim što jesmo.

Prelepo izgrađen novum, čiji element čak i nije fizički prisutan, ali plimno utiče na pogodbeni svet sa prosto ogromnom silnom gravitacijom svog postojanja. Također, još jedan dokaz kako SF najbolje opstaje sa upravo najminimalnijom ikonografijom, i također u simbiozi sa sebi prirodno rođačkim žanrovima kao što mu je detektivski. A pošto je u pitanju tek prvi deo trilogije, o celini tog preciznog i savršeno izrezbarenog pogodbenog sveta ćemo malo kasnije.  :)

Lidija

  • Administrator
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 1.222
Re: Ben H. Winters
« Reply #2 on: April 30, 2017, 09:12:08 AM »


Countdown City, vremenski lociran na mesec i po pre impakta, nudi svet maksimalno izobličen pod plimnim uticajem Maje; Henry je zvanično "penzionisan" kao i svi njegovi kolege, pošto je policija kao društvna struktura najzad priznala neopoziv poraz. 

Pa ipak, Henry i dalje ne odustaje od stvarnosti, baš kao ni od svog životnog poziva: sve sa aspektom i atributom policajca rešenog da održi društvene norme do samog kraja, Henry traži nestalog muža svoje nekadašnje dadilje. Nekolicina njemu sličnih policajaca se također angažuje duž samih osnova mandata, redefinišući time i samu osnovu svog poziva - ne istražuju ikakve kriminalne radnje, nego se naprosto trude da spreče konflikte i održe što više ljudi na životu.

I dalje se ne zna tačno kako će scenario impakta da se razvije u stvarnosti. Isuviše mnogo toga ovisi o konačnoj brzini meteora, o njegovom tačnom sastavu, i o karakteristikama samog terena na koji će meteor da udari. Kompjuterski modeli impakta se uglavnom baziraju na informaicji stečenoj pri procenama Sibirske i Jukatanske eksplozije, ali više naprosto nema dovoljno raspoloživog ljudstva koje bi od te informacije moglo da napravi bilo kakav funkcionalan plan koji bi pomogao eventualnoj preživeloj populaciji.

Ili, ako i ima, ta informacija više ne dolazi do glavnine populacije, pošto su sve komunikacijske mreže u različitim fazama kolapsa. Ljudi su uglavnom prepušteni sami sebi.

Henry kao da najzad i sam posustaje pred cunamijem beznađa. Svaki mali boljitak koji njegovi napori prozivedu redovito bude dočekan konstatacijom da je sve to fino i lepo, ali za mesec i po masivni asteroid će svejedno pogoditi Zemlju i sve na njoj će nestati u plamenu, tu uključujući i sva njegova dobra dela.

Lidija

  • Administrator
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 1.222
Re: Ben H. Winters
« Reply #3 on: April 30, 2017, 09:31:41 AM »


Završni deo trilogije vremenski je lociran na svega nedelju dana pre impakta, i ti finalni Henrijevi dani ispunjeni su ubistvom njegove rođene sestre. I mada je i tu misteriju uspeo da reši, Henry će prve vidljive znake prisustva Maje dočekati u društvu male grupe Amiša i kučeta koje je nekad pripadalo ubici iz njegovog prvog slučaja.

U fino zaokruženoj i detaljno isporučenoj simbolici trilogije, Winters ostavlja otvorenim samo jedno jedino ključno pitanje - šta je to zapravo preostalo Maji da na Zemlji uništi?

U svakom slučaju, vrlo moćno i precizno seciranje softSF preokupacija novog milenijuma, iako su sračunato vrlo posredno isporučene, pa sama trilogija zahteva podrobnije bavljenje.

Miodrag Milovanovic

  • Global Moderator
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 625
Re: Ben H. Winters
« Reply #4 on: January 15, 2018, 09:02:34 PM »
BTW, posle čitanja Underground Railway, setih se da te priupitam kako rangiraš tu knjigu u odnosu na Vintersovu...

Lidija

  • Administrator
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 1.222
Re: Ben H. Winters
« Reply #5 on: January 16, 2018, 08:19:52 AM »
Misliš u odnosu na Under the skin? Pa, ovaj roman također ima tonu angažmana ali ne i metaforu…  ;)

Miodrag Milovanovic

  • Global Moderator
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 625
Re: Ben H. Winters
« Reply #6 on: January 16, 2018, 08:22:50 AM »
Ne, mislim na Underground Railroad Kolsona Vajtheda, koji je dobio Pulicera za 2017. godinu...

Lidija

  • Administrator
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 1.222
Re: Ben H. Winters
« Reply #7 on: January 16, 2018, 08:32:48 AM »
Uh, Vajtehedovo je prilično superiornije štivo… i zahtevnije, i mučnije za čitanje.

Miodrag Milovanovic

  • Global Moderator
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 625
Re: Ben H. Winters
« Reply #8 on: January 16, 2018, 09:59:30 AM »
Čitao sam Vajtheda. Prevela ga Laguna...

Lidija

  • Administrator
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 1.222
Re: Ben H. Winters
« Reply #9 on: January 17, 2018, 07:54:43 AM »
Čitao sam Vajtheda. Prevela ga Laguna...

Pa, kakvi su ti utisci? Sećam se da si mi jednom rekao kako ne razumeš zašto čitam mučne romane, a taj Gold Fame Citrus je skoro pa uspavanka u poređenju sa ovom prozom…

I kako te se dojmio prevod, jer roman je prilično zahtevan u tom pogledu.

Miodrag Milovanovic

  • Global Moderator
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 625
Re: Ben H. Winters
« Reply #10 on: January 17, 2018, 08:19:55 AM »
Pa, generalno, dobri. Pojedini delovi su impresivni; na primer, scena u muzeju. Vajthed je superioran pisac u tehničkom pogledu. Rečenica prelepa. Ipak, na idejnom planu, roman malo toga novoga donosi u odnosu na neke romane koje sam već čitao - Koreni se javljaju kao neminovno poređenje. To izmeštanje od stvarnosti, u suštini, ne donosi puno novoga, tj. ta uvedena fantatična komponenta ima nekog opravdanja, ali sam sve vreme imao utisak da roman ne bi baš mnogo izgubio i bez nje.
Prevod dosta korektno prati tekst, sa par nerazumevanja sadržine, koje su korektori morali da primete, ako već prevodilac ne uspe sve da pohvata. Ali, moram da priznam, da engleski tekst punije zvuči (jedno pedesetak stranica sam uporedo čitao). S druge strane, da meni daju da to prevedem, nisam siguran da bih umeo bolje.

Lidija

  • Administrator
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 1.222
Re: Ben H. Winters
« Reply #11 on: January 17, 2018, 10:05:21 AM »
Da, Kora kao eksponat iza stakla je stvarno pamtljivo.

Vinters se u principu bavi gotovo identičnom postavkom, a stilski je također impresivan, ali sve je to nekako manje eksplicitno, valjda zato jer nudi manje upliva kroz te intimne tačke gledišta robova. A nekako mi se potrefilo da ova dva romana čitam maltene jedan posle drugoga, tako da me Vajthed prilično smlavio. Iskrena da budem, i ja ne shvatam u potpunosti razlog za fantastični motiv ovde, i maltene ga nisam ni bila svesna sem oko deonica u vozovima. Takođe, sećam se da sam Korino skrivanje u tavanu doživela kao nekakvu Ana Frank paralelu, a i u leševima obešinim o stabla bilo je jako puno aluzija na ‘čudno voće’ Bili Holidej, i uopšte, znam da tu ima jako puno intertekstualnosti, ali sam intenzitet mučnosti u svim tim zbivanjima mi je naprosto udavio mnoga zapažanja… objektivno govoreći, ovo je vrst romana kojeg bi trebalo dvaput čitati, ali nema šanse da se usudim na tako nešto.

Miodrag Milovanovic

  • Global Moderator
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 625
Re: Ben H. Winters
« Reply #12 on: January 17, 2018, 10:58:27 AM »
Kako je divno kada se slažemo...  :)
Empatija na sve strane...  :)

Lidija

  • Administrator
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 1.222
Re: Ben H. Winters
« Reply #13 on: January 17, 2018, 11:47:55 AM »
Oh, mi se lako nađemo kad je strana proza u pitanju…   ;D

angel011

  • Sr. Member
  • ****
  • Posts: 299
Re: Ben H. Winters
« Reply #14 on: January 17, 2018, 02:28:20 PM »
Da li ti u fantastiku spada i vremenska premetačina (recimo, oni eksperimenti koji su zapravo vršeni znatno kasnije, kad je ropstvo već ukinuto)?  :)